blagorječiv
Look at other dictionaries:
blagorjèčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorječivost — blagorjèčivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagorječiv ETIMOLOGIJA vidi blagorječiv … Hrvatski jezični portal
blagoglagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorjèčivōst — ž osobina onoga koji je blagorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglagoljiv — blagoglagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv ETIMOLOGIJA stsl. blagoglagolivъ … Hrvatski jezični portal
