blagoglagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglagoljivost — blagoglagòljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagoglagoljiv ili svojstvo onoga što je blagoglagoljivo; raspričanost, slatkorječivost ETIMOLOGIJA vidi blagoglagoljiv … Hrvatski jezični portal
blagoglagòljivōst — ž osobina onoga koji je blagoglagoljiv ili svojstvo onoga što je blagoglagoljivo; raspričanost, slatkorječivost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorjèčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 (u šali) koji rado, lako i mnogo govori; govorljiv, razgovorljiv, blagoglagoljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zlatòust — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. knjiš. koji divno govori; blagoglagoljiv, krasnorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorječiv — blagorjèčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv ETIMOLOGIJA v. blag + v. riječ … Hrvatski jezični portal
peroracija — perorácija ž <G e> DEFINICIJA 1. tekst koji ima poseban način naglašavanja dijelova i izgovaranja prilagođen prilici; blagoglagoljiv, bombastičan, javni govor 2. svečani, kićeni zaključak, završetak govora ETIMOLOGIJA lat. peroratio … Hrvatski jezični portal
zlatoust — zlatòust prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. knjiš. koji divno govori; blagoglagoljiv, krasnorječiv ETIMOLOGIJA zlato + v. usta … Hrvatski jezični portal
glagoljiv — glagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA (u šali) koji rado, lako i mnogo govori; blagoglagoljiv, govorljiv, razgovorljiv ETIMOLOGIJA vidi glagoljati … Hrvatski jezični portal