- blag
- blȃg prid. <odr. -ī, komp. blȁžī>DEFINICIJA1. koji je dobre naravi [blag čovjek; blage naravi; blag pogled; blag izraz lica; blage ruke izdašan, darežljiv; blagi Bože, uzv. izražava a. čuđenje b. zgražanje]; dobroćudan, mio, ugodan, umjeren2. koji sadrži malo oštroga ili žestokoga [blaga zima; blag duhan; blag okus]3. koji je općenito izražen u maloj mjeri svoga osnovnog svojstva [blag uspon; blago zahlađenje], opr. oštarFRAZEOLOGIJAnema blage veze 1. ništa ne zna, neznalica, neupućen u što 2. nema ni najmanje doticaja s kim ili čimONOMASTIKAm. os. imena (narodna): Blȁgoljūb, Blȁgomīl, Blȁgomīr, Blȁgoslav i sl.; hip.: Blágo, Blȁgoje, Blȁgota i sl.; Blága ž. os. imepr.: Blága (Đurđevac, Zagorje), Blágec (220, Zagorje), Blágić (Sisak, Posavina), Blȁgoje, Blȁgojev (Senj, Omiš), Blàgonić (Pazin, Istra, Primorje), Blagójević (1390, Kordun, Slavonija), Blȃgović (130, Međimurje), Blȁgus (530, Međimurje, Baranja), Blagúšević (Ivanić Grad, Turopolje, Prigorje)top. (naselje): Blagoròdovac (Daruvar, 397 stan.)ETIMOLOGIJAprasl. *bolgъ (stsl. blagъ, rus. bólogo: dobro, polj. błogi: blag)
Hrvatski jezični portal. 2014.