zraka

zraka
zrȁka ž <G mn zrȃkā>
DEFINICIJA
term.
1. trak svjetlosti iz nekog izvora; zrak
2. mat. dio pravca ograničen jednom točkom; polupravac
3. (mn) fiz. a. elektromagnetski valovi koje šalju zažarena tijela [svjetlosne zrake; ultraljubičaste zrake; infracrvene zrake] b. oblik energije zračenja [alfa-zrake; beta-zrake; gama-zrake]
4. (mn) više ravnih crta koje iz jedne točke idu u raznim smjerovima
ETIMOLOGIJA
vidi zrak

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • zràk — zráka m (ȁ á) 1. zmes plinov, vodne pare in trdnih delcev, ki sestavlja ozračje: ali je tudi na drugih planetih zrak; plast zraka okrog zemlje 2. ta zmes, ki obdaja zemeljsko površino: zrak se dviga navzgor; zrak migota, ekspr. trepeta od… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • zrak — zrȃk m DEFINICIJA 1. meteor. smjesa plinova od koje se sastoji plinovit omotač Zemlje (otprilike 78% dušika, 21% kisika i dr.) 2. meton. a. slobodan, otvoren prostor [idemo na zrak]; priroda b. slobodan prostor iznad tla [odletjeti u zrak] 3. v.… …   Hrvatski jezični portal

  • nàhvatati — (se, čega) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nàhvatān〉 1. {{001f}}(čega) a. {{001f}}nečega što se čime zahvati skupiti u dovoljnoj količini [∼ vode]; nagrabiti b. {{001f}}hvatanjem postići veliku količinu čega, mnogo uhvatiti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pneùmatskī — pneùmatsk|ī prid. 1. {{001f}}koji se sastoji od zraka ili nekog drugog plina; koji se odnosi na zrak ili neki drugi plin 2. {{001f}}koji je ispunjen ili radi pomoću komprimiranog zraka ∆ {{001f}}∼a kočnica tehn. kočnica u kojoj se sila potrebna… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nahvatati — nàhvatati (se) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nàhvatān> DEFINICIJA 1. (čega) a. nečega što se čime zahvati skupiti u dovoljnoj količini [nahvatati vode]; nagrabiti b. hvatanjem postići veliku količinu čega, mnogo… …   Hrvatski jezični portal

  • pneumatski — pneùmatskī prid. DEFINICIJA 1. koji se sastoji od zraka ili nekog drugog plina; koji se odnosi na zrak ili neki drugi plin 2. koji je ispunjen ili radi pomoću komprimiranog zraka SINTAGMA pneumatska kočnica tehn. kočnica u kojoj se sila potrebna… …   Hrvatski jezični portal

  • zračan — zráčan prid. <odr. zrȃčnī> DEFINICIJA 1. u kojem ima zraka, opr. zagušljiv 2. <odr.> koji se odnosi na zrak [zračna luka; zračni mjehur] SINTAGMA zračna masa meteor. velika količina zraka koja nakon boravka iznad šireg područja… …   Hrvatski jezični portal

  • zráčen — 1 čna o prid. (ā) nanašajoč se na zrak: zračni mehurčki; zračna plast / močen zračni sunek; zračni tok; zračni vrtinec je dvignil streho / nizek, visok zračni tlak; zračni upor; zračna temperatura; zračna vlaga / zračni filter filter za… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • atmosféra — ž 1. {{001f}}meteor. plinoviti omotač Zemlje i drugih nebeskih tijela; ozračje 2. {{001f}}pren. situacija i okolnosti na nekom mjestu, okolina i način mišljenja [intelektualna ∼; radna ∼]; raspoloženje, ugođaj 3. {{001f}}fiz. stara jedinica za… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • divergèncija — ž 1. {{001f}}neslaganje, nesuglasje, razilaženje, odstupanje od čega 2. {{001f}}mat. svojstvo niza ili reda suprotno konvergenciji; niz je divergentan ako nema limes 3. {{001f}}fiz. razilaženje zraka (pravaca) iz neke točke 4. {{001f}}biol. u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”