zračan

zračan
zráčan prid. <odr. zrȃčnī>
DEFINICIJA
1. u kojem ima zraka, opr. zagušljiv
2. <odr.> koji se odnosi na zrak [zračna luka; zračni mjehur]
SINTAGMA
zračna masa meteor. velika količina zraka koja nakon boravka iznad šireg područja poprimi jedinstvena svojstva; prema mjestu nastanka zračnu masu nazivamo arktička, polarna, umjerenih širina, tropska zračna masa;
zračna puška sport streljačko oružje koje pomoću stlačenog zraka izbacuje olovnu kuglicu;
zračna vrećica zool. u ptica, slijepi završeci dišnih puteva;
zračni brod pov. aerostat koji plovi zahvaljujući plinu lakšemu od zraka; dirižabl;
zračni džep (rupa) gotovo vertikalna jaka zračna struja koja može uzrokovati naglu promjenu visine zrakoplova (najčešće propadanje);
zračni most ustaljena zračna ruta kuda se prevoze ljudi i tereti (ob. u ratnim i posebnim uvjetima);
zračni plin generatorski plin dobiven rasplinjavanjem ugljena i koksa zrakom (sadrži pretežito ugljikov monoksid);
zračni prostor prostor iznad teritorija jedne države;
zračno pravo pravn. skup pravila kojima se uređuju odnosi nastali plovidbom zrakom [domaće zračno pravo; međunarodno zračno pravo];
zračno zrcaljenje, v. miraž
ETIMOLOGIJA
vidi zrak

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • zráčan — zráč|an prid. 〈odr. zrȃčnī〉 1. {{001f}}u kojem ima zraka, opr. zagušljiv 2. {{001f}}〈odr.〉 koji se odnosi na zrak [∼na luka; ∼ni mjehur] ∆ {{001f}}∼na masa meteor. velika količina zraka koja nakon boravka iznad šireg područja poprimi jedinstvena… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȍzrāčan — prid. 〈odr. prȍzrāčnī〉 1. {{001f}}lagan, rijetko tkan, šupljikav (ob. o platnu) 2. {{001f}}blijed, nježan [∼ ten] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zrȃk — zrȃk1 m 1. {{001f}}meteor. smjesa plinova od koje se sastoji plinovit omotač Zemlje (otprilike 78% dušika, 21% kisika i dr.) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}slobodan, otvoren prostor; priroda [idemo na ∼] b. {{001f}}slobodan prostor iznad tla… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zrȃčno — pril. na zračan način, uz pomoć zraka [∼ hladiti] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zračno — zrȃčno pril. DEFINICIJA na zračan način, uz pomoć zraka [zračno hladiti] ETIMOLOGIJA vidi zrak …   Hrvatski jezični portal

  • zrak — zrȃk m DEFINICIJA 1. meteor. smjesa plinova od koje se sastoji plinovit omotač Zemlje (otprilike 78% dušika, 21% kisika i dr.) 2. meton. a. slobodan, otvoren prostor [idemo na zrak]; priroda b. slobodan prostor iznad tla [odletjeti u zrak] 3. v.… …   Hrvatski jezični portal

  • bezračni — bȅzračnī prid. DEFINICIJA u kojem nema zraka ETIMOLOGIJA bez + v. zrak, zračan …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”