- zračenje
- zráčēnje srDEFINICIJA1. <gl. im.>, v. zračiti2. emitiranje i prenošenje energije elektromagnetnim valovima ili česticama [jako/slabo zračenje; čestično (korpuskularno) zračenje; fotonsko (elektromagnetno) zračenje]SINTAGMAdifuzno Sunčevo zračenje Sunčeva energija raspršena u atmosferi na molekulama plinova te na čvrstim i tekućim česticama pa dolazi iz svih smjerova;ekstraterestričko zračenje Sunčevo zračenje koje dolazi na gornju granicu atmosfere;globalno zračenje direktna i raspršena dozračena energija od Sunca i ostalih izvora koja dolazi na vodoravnu površinu iz svih smjerova;infracrveno zračenje dugovalno zračenje, toplinsko zračenje valnih dužina od 0,76 do 0,80 μm;ultraljubičasto zračenje elektromagnetno zračenje kratkih valnih duljina od 0,004 do 0,4 μm koje ima jako aktinično i biološko djelovanje; dijeli se na blisko ili A (0,315—0,4 μm), srednje ili B (0,28—0,315 μm) i daleko ili C (valne dužine manje od 0,28 μm);vidljivo zračenje elektromagnetno zračenje valnih dužina od 0,4 do 0,7 μm koje ljudsko oko vidi kao svjetlost;Zemljino zračenje zračenje površine Zemlje u infracrvenom dijelu spektra, katkada može uključiti atmosfersko zračenjeETIMOLOGIJAvidi zrak
Hrvatski jezični portal. 2014.