- svjetina
- svjètina žDEFINICIJApejor. od svijet; gomila, masaETIMOLOGIJAvidi svijet
Hrvatski jezični portal. 2014.
svjetina
Look at other dictionaries:
svjètina — ž pejor. od svijet; gomila, masa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mob — mȍb m DEFINICIJA sociol. žarg. ljudi loših svojstava, najgori sloj u društvu; rulja, ološ, šljam, svjetina, bagra ETIMOLOGIJA engl. ← lat. mobile vulgus: pokretna (prevrtljiva, nestalna) svjetina … Hrvatski jezični portal
baràba — m i ž 〈G mn barábā〉 1. {{001f}}(Baraba) bibl. razbojnik kojega je, prema Novom zavjetu, svjetina odabrala da bude oslobođen umjesto Krista 2. {{001f}}pov. zast. razbojnik, zločinac 3. {{001f}}pejor. onaj koji je bez potrebnih dobrih svojstava u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gòmila — gòmil|a ž 1. {{001f}}mnogo stvari nabacanih na hrpu, materijal nabacan na hrpu [∼a pijeska; ∼a kamenja] 2. {{001f}}pejor. mnogo ljudi u zajedničkom kretanju, reagiranju; svjetina ⃞ {{001f}}∼u na njega pov. reg. (kad se misli da je tko kriv i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mnòštvo — sr 〈G mn tāvā〉 1. {{001f}}mnogo ljudi; množina, masa, gomila, svijet, svjetina, puk 2. {{001f}}mnogo stvari ili pojmova, velik broj čega [∼ boja; ∼ ideja] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
màrmalja — ž reg. pejor. ljudi koji se u velikom broju kreću bez reda, neuglađeni ljudi koji su se sjatili na jedno mjesto; ljudska masa, svjetina [navalila ∼ u slastičarnicu kao gladni vuci] ✧ {{001f}}tal. ← fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
màsa — màs|a ž 1. {{001f}}fiz. a. {{001f}}količina materije sadržane u nekom tijelu, mjera inercije tijela odn. mjera otpora tijela koje pod utjecajem sile povećava odn. smanjuje brzinu [inercijalna ∼a] b. {{001f}}težina izražena u kilogramima kao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plȅbs — m 1. {{001f}}pov. sav narod, osim patricija (u antičkom Rimu); puk, pučanstvo 2. {{001f}}pejor. priprosti narod; svjetina, masa, raja ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȕčina — ž pejor. neuki puk, ljudi iz puka, prosti svijet, svjetina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȗk — pȗk1 m 〈V pȗče, N mn pȗci/ekspr. knjiš. púkovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}obični ljudi, svijet, običan svijet, široki slojevi, narod b. {{001f}}crkv. vjernički narod (populacija) koji zajedno sa svećenstvom čine Crkvu, opr. kler (1a) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
