Hrvatski jezični portal. 2014.
òtvornīk — m 〈N mn īci〉 fon. neodom., {{c=1}}v. {{ref}}samoglasnik{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍluotvōrnīk — m 〈N mn īci〉 fon. vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, opr. otvornik, zatvornik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁmoglasnīk — m 〈N mn īci〉 fon. zvučni glas ljudskog govora koji nastaje slobodnim prolaskom zračne struje kroz usnu šupljinu, nosilac sloga u riječi (a, e, i, o, u); vokal, otvornik, opr. suglasnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vòkāl — m 〈G vokála〉 1. {{001f}}glazb. ljudski glas u odnosu na glazbeni instrument [solo ∼] 2. {{001f}}fon. vrsta glasa koji nastaje tako da zračna struja slobodno prolazi između govornih organa dok glasnice pri tome titraju (a, e, i, o, u); samoglasnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zátvōrnīk — m 〈N mn īci〉 fon. neodom. vrsta glasa koji nastaje zbog većeg ili potpunog zatvora prolaska zračne struje; zatvornici se dijele na sonante (zvonačnike) i suglasnike (šumnike), opr. otvornik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
poluotvornik — pȍluotvōrnīk m <N mn īci> DEFINICIJA fon. vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, opr. otvornik, zatvornik ETIMOLOGIJA vidi poluotvoren … Hrvatski jezični portal
zatvornik — zátvōrnīk m <N mn īci> DEFINICIJA fon. vrsta glasa koji nastaje zbog većeg ili potpunog zatvora prolaska zračne struje; zatvornici se dijele na sonante (zvonačnike) i suglasnike (šumnike), opr. otvornik ETIMOLOGIJA vidi zatvoriti … Hrvatski jezični portal
