otvoren

òtvoren prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

1. koji u prostornom smislu omogućuje slobodan prolaz, koji ima otvorena vrata, kroz koji je moguć prolaz, vjetrenje, strujanje itd. [otvorena soba], opr. zatvoren

2. pren. a. koji ne osjeća zapreke da bude iskren, koji bez zazora govori što misli [otvorena osoba; otvoreno sveučilište], opr. zatvoren b. iskreno vođen, vođen bez prešućivanja činjenica, bez ograda, međusobne sumnjičavosti i sl. [otvoren razgovor; otvorena namjera]

3. koji je svakomu pristupačan, u koji je dopušten pristup [otvoreno prvenstvo], opr. zatvoren, ekskluzivan

4. rastvoren, usp. rastvoriti

SINTAGMA

otvoreni grad pol. publ. naziv za naseljeno mjesto u jednoj od zaraćenih država koje mjesne vlasti proglase nebranjenim i tako spriječe bombardiranje (npr. Pariz u 2. svjetskom ratu);

otvoreni samoglasnik fon. samoglasnik koji se izgovara s većim usnenim otvorom (npr. »a« je najotvoreniji samoglasnik);

otvoreni (galaktički) skupovi astron. nakupine od 20 do 1000 zvijezda iste ili približne starosti;

otvoreni slog lingv. slog koji završava samoglasnikom ili dvoglasom;

otvoreno društvo sociol. razg. demokratsko i pluralističko društvo;

otvoreno more pom. 1. morsko područje daleko od kopna [otisnuti se na otvoreno more] 2. more koje se prostire izvan teritorijalnog mora neke države;

otvoreno tržište ekon. tržište na kojem kupci i prodavači slobodno djeluju bez diskriminacije i državne kontrole

ETIMOLOGIJA

vidi otvoriti