dočarati

dočarati
dočárati (što) svrš. <prez. dòčārām, pril. pr. -āvši, prid. trp. dòčārān>
DEFINICIJA
1. riječima, slikom i sl. potaknuti da o čemu stvori vjerna slika ili mišljenje [dočarati atmosferu srednjovjekovnog grada]
2. čarolijom stvoriti ili uzrokovati da se što pokaže [dočarati duha]
ETIMOLOGIJA
do-1 + v. čar, čarati

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • dočárati — (što) svrš. 〈prez. dòčārām, pril. pr. āvši, prid. trp. dòčārān〉 1. {{001f}}riječima, slikom i sl. potaknuti da o čemu stvori vjerna slika ili mišljenje [∼ atmosferu srednjovjekovnog grada] 2. {{001f}}čarolijom stvoriti ili uzrokovati da se što… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dočárati — am dov. (ȃ) publ. pričarati, prikazati: igralci so odlično dočarali burno življenje te zgodbe / poetične lepote in veličine ljubezni pesnik ni dočaral …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dočaravati — dočarávati nesvrš. <prez. dočàrāvām, pril. sad. ajūći, prid. trp. dočàrāvān, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. dočarati ETIMOLOGIJA vidi dočarati …   Hrvatski jezični portal

  • dočarljiv — dočàrljiv (dočàriv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može dočarati ETIMOLOGIJA vidi dočarati …   Hrvatski jezični portal

  • dočarávati — nesvrš. 〈prez. dočàrāvām, pril. sad. ajūći, prid. trp. dočàrāvān, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}dočarati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dočàrljiv — (dočàriv) prid. 〈odr. ī〉 koji se može dočarati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȁmovski — pril. (: Janko Polić Kamov, 1886–1910, hrvatski književnik, nezadovoljan i buntovan duh, izražavao pobunu protiv društvene hipokrizije i farizejstva) kao Kamov, poput onoga što proizlazi iz književnih i društvenih vizija J. P. Kamova [∼ dočarati… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • krìčati — (∅) nesvrš. 〈prez. krìčīm, pril. sad. krìčēći, gl. im. ānje〉 vikati oštrim visokim, piskutavim glasom (koji bi se mogao dočarati kao krik); vrištati; puštati krikove …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kričati — krìčati (Ø) nesvrš. <prez. krìčīm, pril. sad. krìčēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA vikati oštrim visokim, piskutavim glasom (koji bi se mogao dočarati kao krik), puštati krikove; vrištati ETIMOLOGIJA vidi krik …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”