dobroćudan

dobroćudan
dȍbroćūdan (dobròćudan) prid. <odr. -dnī>
DEFINICIJA
1. koji je dobre ćudi, koji ima dobru narav
2. koji izražava dobroćudnost [dobroćudan smiješak]
3. med. koji je bezopasan [dobroćudan tumor]; benigan
ETIMOLOGIJA
v. dobar + v. ćud

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • bènīgān — bènīg|ān prid. 〈odr. gnī〉 1. {{001f}}koji ima dobru volju, dobre namjere [∼an čovjek]; dobroćudan 2. {{001f}}med. koji nije opasan [∼ni tumor]; dobroćudan, bezopasan, prolazan, opr. maligan ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • benigan — bènīgan prid. <odr. gnī> (ob. odr.) DEFINICIJA 1. koji ima dobru volju, dobre namjere [benigan čovjek]; dobroćudan 2. med. koji nije opasan [benigni tumor]; bezopasan, dobroćudan, opr. maligan ETIMOLOGIJA lat. benignus …   Hrvatski jezični portal

  • dobroćudnost — dȍbroćūdnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dobroćudan ili svojstvo onoga što je dobroćudno ETIMOLOGIJA vidi dobroćudan …   Hrvatski jezični portal

  • dobroćudno — dȍbroćūdno pril. DEFINICIJA na dobroćudan način; dobrodušno ETIMOLOGIJA vidi dobroćudan …   Hrvatski jezični portal

  • bezàzlen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji sve prihvaća s povjerenjem, koji ne pretpostavlja i ne smišlja podvale, koji ima dobre namjere i u svemu ih vidi; prostodušan, naivan 2. {{001f}}dobroćudan, neopasan [∼e prijetnje] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blȃg — prid. 〈odr. ī, komp. blȁžī〉 1. {{001f}}koji je dobre naravi [∼ čovjek; ∼e naravi; ∼ pogled; ∼ izraz lica; ∼e ruke izdašan, darežljiv; ∼i Bože, uzv. izražava a. čuđenje b. zgražanje]; dobroćudan, mio, umjeren, ugodan 2. {{001f}}koji sadrži malo… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dobròdušan — (dȍbrodūšan) prid. 〈odr. šnī〉 koji je dobre duše, dobrih namjera; dobroćudan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dobròćudnīk — m (dobròćudnica ž) 〈N mn dobròćudnīci〉 onaj koji je dobre ćudi, koji je dobroćudan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dȍbrohotan — (dobròhotan) prid. 〈odr. tnī〉 koji čini ili želi činiti dobro; dobronamjeran, dobroćudan, dobrostiv, blagonaklon …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dȍbroćūdan — (dobròćudan) prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}koji je dobre ćudi, koji ima dobru narav 2. {{001f}}koji izražava dobroćudnost [∼ smiješak] 3. {{001f}}med. koji je bezopasan; benigan [∼ tumor] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”