dobar

dȍbar prid. <odr. dȍbrī, komp. bȍljī>

DEFINICIJA

1. (Ø) a. koji je poželjnih osobina [dobar čovjek]; koristan, pošten, valjan, opr. loš, zao b. koji je moralno izvrstan [dobro djelo] c. koji se lijepo ponaša [dobro dijete]

2. (za što) čije osobine služe namjeni, dovoljno velik, kakav treba; prikladan, usp. čestit (2), opr. ne odgovara potrebi, slab, neprikladan

3. (u čemu) vrstan, valjan [dobar u košarci]

4. koji ima kvalitetu [dobra prilika; dobra cijena]; povoljan, prihvatljiv, usp. bolji, bolje

5. (uz mjere prostora i vremena za veće količine u zn. otprilike toliko /kad to znači prilično mnogo/, oko toliko ili i više od toga) [dobar kilometar (o udaljenosti između dvije zamišljene točke, dva sela i sl.); dobra dva sata hoda; dobar dan putovanja; dobar milimetar (onda kad se inače mjeri manjim mjerama od milimetra i kad je milimetar prilično mnogo)]

6. u izražavanju količine dobroga i lošega (uz pozitiv pridjeva), ob. u: [vrlo dobar/vrlo loš; jako dobar/jako loš, puno dobar/puno loš, reg.; mnogo dobar/mnogo loš, srp. razg.]

7. uz druge moguće veze kao: [izvanredno dobar/loš, posebno dobar/loš, neviđeno dobar/loš itd.]

FRAZEOLOGIJA

biti dobar s kim biti u dobrim odnosima;

biti dobre volje 1. biti raspoložen 2. biti malo pijan;

biti na dobroj nozi s kim biti u dobrim odnosima;

budi dobar (budite dobri) budite ljubazni, molim vas učinite mi to [budi dobar, donesi mi cigarete];

(biti) dobar (u čemu) postići vrsnoću ili savršenstvo u čemu;

dobar dan pozdrav;

dobar kao kruh nedvojbeno dobar, izrazito dobar (o osobi);

dobro si (su, ste)... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u stvarnom kontekstu s izraženom vjerom da je moglo biti drugačije) [[i]A: Mi smo jednostavno na banci zatražili beskamatni zajam i dobili. B: dobro da su pristali.[/i]];

dobra noć konstr. pozdrav kome u noći (za razliku od uobičajenih »dobra večer« ili »dobro jutro«);

imati dobar nos imati dobru moć zapažanja;

u dobar čas u pravi čas, u pravo vrijeme

ONOMASTIKA

(jedna od najproduktivnijih osnova u tvorbi starih hrv. os. imena) m. os. imena (narodna, uglavnom zast.): Bȍljebrat, Bȍljedrug, Bȍljemīr, Bȍljerad, Bȍljeslav, Dòbrimir (Dòbromir), Dòbrivōj, Dòbrivōje, Dȍbromīl, Dòbrorād, Dȍbroslav (Dòbrislav), Dòbrovīl, Dòbrovūk; hip.: Bȍljan, Bȍlješa, Bȍljeta, Dòbran, Dȍbrār, Dȍbrāš, Dóbre, Dȍbren, Dȍbreša, Dȍbreta, Dòbrica, Dóbrić, Dòbrīn, Dòbro, Dȍbroje, Dóbronja, Dòbrota, Dòbrūl, Dòbrūn; ž. os. imena: Dóbra, Dòbrala, Dòbrana, Dòbrena, Dòbrila, Dòbrinja, Dȍbrosila (potvrđeno 918. godine), Dȍbroša, Dòbruna, Dòbruša

pr.: Bòljanić (Kostajnica, Banovina), Bȍljar (Duga Resa), Bòljat (310, Kaštela, sred. Dalmacija), Bȍlješić (210, Otočac, Slavonija, Primorje), Bȍljevac (110, Podravska Slatina, Osijek, Podravina), Bȍljevčan (Podravska Slatina, Virovitica), Bȍljević (Vinkovci, Labin, Samobor), Bòljkovac (290, Pokuplje, Slavonija, Zagorje), Dóbra (Šibenik, sred. i S Dalmacija), Dòbran (120, Pula), Dòbrani (Velika Gorica, Rijeka, okolica Zagreba), Dòbranić (420, Čakovec, Banovina, Pokuplje), Dobránović (Pula), Dòbrāš (260, Daruvar, Podravina), Dobràšin (Dubrovnik), Dobrašínović, Dòbravac (Rovinj), Dobrȁvc (Velika Gorica), Dobrȃvec (Đurđevac), Dóbre (Benkovac, S Dalmacija, Primorje), Dòbrec (Opatija, Primorje), Dobréčević (100, Dvor, Banovina), Dòbrenić (300, Glina, Banovina), Dòbreta (Virovitica, Daruvar), Dòbretić, Dòbreva (Cres-Lošinj, Rovinj), Dòbri (Daruvar), Dòbrica, Dobríčević (Zabok), Dòbričić (140, Trogir, Bjelovar, Posavina), Dóbrić (1870, Benkovac, S Dalmacija, Istra, Kordun, Banovina), Dobríjević (830, Šibenik, Knin, Grubišno Polje), Dobríković (Nova Gradiška), Dòbrila (240, Rijeka, Istra, Primorje), Dobrílović (210, Zagreb, Istra, Pokuplje), Dòbrīn (Ludbreg, Zagorje), Dòbrina (Klanjec, Karlovac, Senj), Dobrínac, Dòbrīnčić (110, Velika Gorica, Z Slavonija), Dobrínec (Samobor), Dòbrinić (460, Duga Resa, Banovina, Pokuplje), Dobrínkić (Županja, Zaprešić), Dobrivójević (Buje, Vukovar), Dȍbrković (Osijek, Dubrovnik), Dobr̀njac (Zadar, Rijeka), Dobrójević (Podravska Slatina), Dòbrokes (Beli Manastir), Dȍbronić (Split, sred. Dalmacija), Dobrosávljević, Dobròslavić (Dubrovnik), Dȍbrostal (Đurđevac, Podravina), Dòbrošek (Vukovar, Đurđevac), Dobróšević (Split, Osijek), Dòbrošić, Dòbrota (370, Knin, sred. i S Dalmacija), Dòbrotić (Varaždin), Dòbrovac (Pula, Beli Manastir), Dòbrović (Dȏbrović) (230, Istra, S Dalmacija, Primorje), Dobrovòdskī (Slavonski Brod), Dobrovšȃk (Pregrada, I Slavonija), Dòbrozdrāvić (Duga Resa, Pokuplje), Dobrožànskī (Virovitica), Dòbruna (Zagreb), Dòbša

top. (u sintagmama tipa): Dòbrā vòda, Dȍbrī dȏ, Dȍbrō pȍlje, Dȍbroselo i sl., te Dòbrīnj (koji pripada Dobrini, Krk)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. dobrъ (rus. dóbryj, polj. dobry) ≃ prasl. *doba, v. dob (»dobar« je onaj koji se zbiva u pravo doba) (prasl., stsl. bolьjь: veći, rus. bol'šój: velik) ← ie. *bol-, *bel- (grč. bélteros: bolji, skr. balam: snaga)