zao

zȁo prid. <odr. zlȋ, komp. gȍrī, superl. nȃjgorī>

DEFINICIJA

koji je sklon zlu [zao duh onaj koji izaziva zlo, unesrećitelj; zao udes, zla sreća (sudbina, kob, zvijezda) nesreća]; nevaljao, opak, pakostan, usp. gori, opr. dobar

FRAZEOLOGIJA

zli jezici (govore) ljudi koji vole spletke, ogovaranja (govore);

od zla oca a od gore majke (matere) svakojaki loši ljudi, ološ;

stvarati (unositi) zlu krv stvarati kavgu, razmirice, neraspoloženje;

u zao čas u vrlo nezgodno vrijeme, u zlo doba

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna), zast. (profilaktička): Zlȉna, Zlòba

pr. (od imena i nadimačka): Zlòbec (Zagreb, Rijeka, Buje), Zlòdarev (Zagreb), Zlògleđa (Sisak, Kostajnica, v. i gledati), Zlóić (200, Metković, J Dalmacija), Zlójić (Vinkovci, Grubišno Polje, J Dalmacija), Zlójo (Split, Trogir), Zlòjutro (Rijeka, Koprivnica, Banovina, v. i jutro), Zlòkapa (Sisak, Osijek, Kostajnica), Zlòkas (Glina, Vrbovsko, Gvozd), Zlókić (Korčula, Dalmacija), Zlòković (Rijeka, Pula), Zlòmušica (Ploče), Zlònoga (Glina, Kordun, Banovina, v. i noga), Zlòpaša (Zagreb, Slavonija, Dalmacija, v. i paša), Zlòšilo (Dubrovnik), Zlòvarić (Osijek, Bjelovar), Zlòvečera (Dubrovnik), Zlóvić (Zagreb, Split, Ploče), Zlòvolić (Sisak)

top. (naselja): Zlòbin (Rijeka, 319 stan.), Zlógonje (Ivanec, 503 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. zъlъ (rus. zloj, polj. zły) ≃ lit. at-žulas: grub