cjelina

cjelina
cjelìna ž <G mn cjelínā>
DEFINICIJA
stanje onoga što je neokrnjeno, onoga čemu nije oduzet nijedan dio, ni jedna jedinica [narod/zemlja u cjelini; činiti logičnu cjelinu; pogled na cjelinu]
SINTAGMA
izgovorna cjelina lingv. jedinice izgovora koje imaju jedan naglašen slog
FRAZEOLOGIJA
u cjelini u potpunosti, u cijelosti
ETIMOLOGIJA
vidi cijel

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • cjelìna — cjelìn|a ž 〈G mn cjelínā〉 stanje onoga što je neokrnjeno, onoga čemu nije oduzet nijedan dio, ni jedna jedinica [narod/zemlja u ∼i; činiti logičnu ∼u; pogled na ∼u] ⃞ {{001f}}u ∼i u potpunosti, u cijelosti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • agrègāt — m 〈G agregáta〉 1. {{001f}}neka složena cjelina sastavljena od dijelova 2. {{001f}}geol. relativno stabilan spoj čestica zemlje 3. {{001f}}građ. cjelina sastojaka koji čine smjesu žbuke ili betona (pijesak i šljunak) 4. {{001f}}ekon.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blȍk — m 〈N mn blòkovi〉 1. {{001f}}čvrsta cjelina (od kamena, betona, metala) 2. {{001f}}fiz. cjelina spojenih električnih ili elektronskih dijelova 3. {{001f}}arhit. niz zidanih zgrada koje međusobno bočno naslonjene čine četverokut [∼ kuća; stambeni… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • grȕpa — grȕp|a ž 〈G mn grȗpā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}više ljudi ili pojedinaca koji čine cjelinu ili djeluju kao cjelina; skupina [radna ∼a] b. {{001f}}više ljudi koji su se zatekli na istom mjestu [policija je rastjerala ∼u građana] 2. {{001f}}cjelina… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • holìzam — m 〈G zma〉 1. {{001f}}evolucionistička teorija J. C. Smutsa 2. {{001f}}biol. teorija prema kojoj je organizam kao cjelina nešto bitno drukčije i više negoli puki zbroj djelovanja svih njegovih dijelova, te kao cjelina usmjerava sve fizikalno… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kòntekst — m 〈N mn i, G kȍntēkstā〉 1. {{001f}}lingv. a. {{001f}}govorna ili tekstovna cjelina koja točno određuje smisao pojedine riječi (ili druge jezične jedinice) koja je i sama njezin dio b. {{001f}}tekst ili dio teksta u kojem se neka riječ pojavljuje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stàbālje — sr zb. stabla kao cjelina, cjelina koju čini više stabala [ovo ∼; visoko ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ţelină — ŢÉLINĂ1, ţeline, s.f. Plantă erbacee aromatică din familia umbeliferelor, cu frunze mari, penate, cu flori albe, cu un rizom gros, globulos şi cărnos, cultivată ca plantă culinară (Apium graveolens). – Din ngr. sélinon. Trimis de valeriu,… …   Dicționar Român

  • blok — blȍk m <N mn blòkovi> DEFINICIJA 1. čvrsta cjelina (od kamena, betona, metala) 2. fiz. cjelina spojenih električnih ili elektronskih dijelova 3. arhit. niz zidanih zgrada koje čine četverokut [blok kuća; stambeni blok] 4. pol. savez država… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”