blok

blȍk m <N mn blòkovi>

DEFINICIJA

1. čvrsta cjelina (od kamena, betona, metala)

2. fiz. cjelina spojenih električnih ili elektronskih dijelova

3. arhit. niz zidanih zgrada koje čine četverokut [blok kuća; stambeni blok]

4. pol. savez država ili političkih stranaka povezanih zajedničkim političkim, ideološkim, gospodarskim i drugim interesima [Istočni blok; parlamentarni blok]

5. skupina ljudi, djelatnosti i sl. ujedinjenih kako bi ostvarili određeni cilj

6. sport način obrane u odbojci (na mreži) i u vaterpolu

7. tehn. a. automatski uređaj za otvaranje i zatvaranje pruge b. glavni dio stroja c. kod videa pravokutna matrica zajedno obrađivanih piksela

8. knjižica tramvajskih karata, karata za priredbe, formulara, računa i sl.

9. bilježnica sastavljena od listova papira za bilješke ili skice koji se lako otkidaju

10. tisk. vrsta slova

SINTAGMA

blok-aut sport u odbojci udarac da se lopta odbije od protivničkog bloka u aut;

blok-brod pom. zaprečni brod;

blok-dijagram ekon. grafički prikaz procedure koja će dovesti do rješenja određenog problema kompjuterskim programom;

blok memorije inform. povezani dio memorije računala privremeno dodijeljen određenom programu;

blok-mušica vojn. mušica pravokutna oblika na pušci;

blok-pismo tisk. pismo kojemu su sva slova jednake debljine;

blok-slog tisk. zatvoreni slog s pismovnim recima jednake dužine oblikovanim u zatvorenu pravokutnu plohu;

blok-struja struja koja se plaća po utvrđenoj cijeni;

crtaći blok mala bilježnica, notes;

srčani blok pat. zastoj u radu srca, arest;

startni blok, v. startni

ETIMOLOGIJA

engl. block ← fr. bloc