činiti

čìniti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje>

DEFINICIJA

1. biti u odnosu dijelova i cjeline, biti sastavnim dijelovima [mali obrti čine snagu grada; članstvo Društva čine mladi ljudi]; sačinjavati

2. raditi, djelovati na što tako da se izmijeni [činim što mogu radim što mogu; činim što je u mojoj moći radim što je u mojoj moći]

3. djelovati da što bude, postane ili da se izmijeni [ne čini prilika lopova, nego lopov čini priliku svojom lopovskom prilikom]

4. reg. obavljati [činiti spizu]

5. štaviti [činiti kožu]

FRAZEOLOGIJA

A[i]. <[b]gl. pril. sad.> u vezi što smo čineći[/i][/b] kao znak dobrog raspoloženja (ili namjere da se poslovi bez većih teškoća obave) pri čemu se svjesno sastavlja knjiška konstrukcija (slično u igri karata tko je miješajući itd.);

[i]B. činiti budalu od sebe[/i] reg. praviti budalu od sebe;

činiti gluposti praviti gluposti;

činiti od buhe slona praviti od buhe slona; odijelo (odjeća) čini čovjeka posl. uređena vanjština i način odijevanja govore mnogo o čovjeku (u povoljnom slučaju »otvaraju sva vrata«);

sve što činiš sebi činiš 1. dobro se uvijek dobrim vraća, a zlo se uvijek zlim vraća 2. svatko je kovač svoje sreće;

činiti svoje (svoju), v. raditi (4)

ETIMOLOGIJA

vidi čin