- čin
- čȋn m <N mn čȉnovi/čȋni jez. knjiž.>DEFINICIJA1. ono što je učinjeno, rezultat radnje; djelo2. činjenje, radnja, djelatnost, opr. mirovanje, v. mirovati3. a. završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske) b. jedan od dijelova kazališne predstave, usp. akt (3)4. stupanj u nekoj hijerarhiji, osobito vojničkoj [generalski čin; časnički čin]5. fil. ontološki pojam što označuje zbiljsku djelatnost nekog bića nasuprot mogućnosti djelovanjaSINTAGMAsvršeni čin događaj ili činjenica koja se više ne može promijenitiFRAZEOLOGIJAglupost u tri čina velika glupost;zateći koga na činu pravn. zateći koga na djelu;staviti (koga) pred gotov čin izvršiti što bez najaveETIMOLOGIJAprasl. i stsl. činъ (rus. čin: obred, polj. czyn: djelo) ← ie. *kwey-/*kwoy- (grč. poíein: činiti, skr. cayati: uređuje, spravlja)
Hrvatski jezični portal. 2014.