vrabac

vrábac m <G -ápca, N mn -ápci, G vrȃbācā>

DEFINICIJA

1. zool. mala ptica siva perja (Passer) iz porodice vrabaca, obično živi u naseljima i oko kuća

2. (mn) porodica ptica (Ploceidae) iz porodice vrapčarki

3. kratka pjesmica u kojoj se šaljivo govori o osobinama pojedinih osoba

SINTAGMA

domaći vrabac zool. obični vrabac (Passer domesticus);

planinski vrabac zool. vrabac koji živi po njivama i brdima (Passer montanus)

FRAZEOLOGIJA

bolje vrabac u ruci nego golub na krovu (grani) bolje je zadovoljiti se manjim i sigurnim nego težiti za većim i nesigurnim;

tko se boji vrabacā nek ne sije prosa posl. tko se boji predvidljivih odricanja ili rizika neka se ne upušta ni u kakav pothvat, bez žrtava nema uspjeha;

to i vrapci znaju, to već i vrapci pod strehama (na krovovima) cvrkuću to svi znaju;

vrabac te dao, vrabac te odnio eufem. vrag te dao, vrag te odnio;

vrapca sam dobio nisam dobio ništa

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Bràbec (Orahovica, Kutina), Bràvačić (Dubrovnik), Vrábac (200, Vinkovci, Slavonija, Pokuplje, Kostajnica), Vrábčević (Vinkovci, Đurđevac), Vrábec (1040, Zagorje, Zagreb i okolica, Varaždin, Križevci), Vràbel (Đakovo, I Slavonija), Vràbelj (110, Koprivnica, Ivanec, Zagreb), Vrábić (Kaštela, Pregrada), Vràpček (Novska), Vrapčènjak (Vinkovci, Vukovar), Vràpčević (Koprivnica, Jastrebarsko, Sisak, Novska, Đurđevac)

top. (naselja): Vràbač (Sinj, 237 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vorbь (rus. vorobéj, polj. wróbel), lit. žvirblis ≃ grč. rhóbillos