slučiti

slučiti
slúčiti svrš. <prez. slȗčīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. slúčio, prid. trp. slȗčen>
DEFINICIJA
sastaviti, spojiti
ETIMOLOGIJA
s (a)- + v. lučiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • slučiti — slúčiti se svrš. <prez. slȗčīm se, pril. pr. īvši se, prid. rad. [i] (3. l. jd)[/i] slúčilo se> DEFINICIJA arh. dogoditi se, zbiti se; spojiti se ETIMOLOGIJA vidi slučiti …   Hrvatski jezični portal

  • slúčiti se — svrš. 〈prez. (3. l. jd) slȗčī se, pril. pr. īvši se, prid. rad. (3. l. jd) slúčilo se〉 arh. dogoditi se, zbiti se; spojiti se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • slučivati — slučívati se nesvrš. <prez. [i] (3. l. jd)[/i] slùčujē se, pril. sad. slùčujūći se, prid. rad. [i] (3. l. jd)[/i] slučívalo se> DEFINICIJA v. slučiti ETIMOLOGIJA vidi slučiti …   Hrvatski jezični portal

  • slučívati se — nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) slùčujē se, pril. sad. slùčujūćī se, prid. rad. (3. l. jd) slučívalo se〉, {{c=1}}v. {{ref}}slučiti se{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zbı̏ti se — svrš. 〈prez. (3. l. jd) zbȕdē se, pril. pr. zbívši se, prid. rad. zbı̏o se, gl. im. zbíće〉 dogoditi se, desiti se, slučiti se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zgòditi se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. rad. zgòdio se〉 dogoditi se, desiti se, slučiti se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • slučajem — slȕčājem (Ø) pril. DEFINICIJA slučajno, po slučaju [nekim slučajem (dogodilo se)], opr. s jasnim uzrokom, zakonito ETIMOLOGIJA vidi slučiti …   Hrvatski jezični portal

  • slučajno — slȕčājno pril. DEFINICIJA 1. slučajnošću, slučajem [dogodilo se slučajno], opr. voljom koga, namjerno, planirano, zakonito, neminovno 2. (u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [slučajno sam prolazio… …   Hrvatski jezični portal

  • slučajnost — slučájnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je slučajno [Vi ovdje! Kakva slučajnost!]; koincidencija ETIMOLOGIJA vidi slučiti …   Hrvatski jezični portal

  • slučimice — slȕčimicē pril. DEFINICIJA zast. prigodice, zgodimice ETIMOLOGIJA vidi slučiti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”