- traljav
- trȁljav prid. <odr. -ī>DEFINICIJA1. koji nosi tralje; poderan, dronjav2. koji je bez vrijednosti; slab, bijedan, jadan, loš [traljavo znanje]ETIMOLOGIJAvidi tralje
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
trȁljavac — m (trȁljavica ž) 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 razg. podr. onaj koji je traljav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȁljavo — pril. na traljav način [∼ obaviti posao] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȁljavōst — ž stanje onoga koji je traljav, svojstvo onoga što je traljavo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šantav — šȁntav prid. <odr. ī> DEFINICIJA reg. 1. koji je šepav; hrom 2. pren. koji je traljav; površan [šantav posao] ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Šánta (Baranja, Podravina, Međimurje), Šàntāk (320, Zagreb, Zagorje, Prigorje, Križevci), Šàntatić… … Hrvatski jezični portal
traljavo — trȁljavo pril. DEFINICIJA na traljav način [traljavo obaviti posao] ETIMOLOGIJA vidi tralje … Hrvatski jezični portal
traljavost — trȁljavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je traljav, svojstvo onoga što je traljavo ETIMOLOGIJA vidi tralje … Hrvatski jezični portal
traljavac — trȁljavac m <G āvca, V āvče, N mn āvci> DEFINICIJA razg. podr. onaj koji je traljav ETIMOLOGIJA vidi tralje … Hrvatski jezični portal