- šantav
- šȁntav prid. <odr. -ī>DEFINICIJAreg.1. koji je šepav; hrom2. pren. koji je traljav; površan [šantav posao]ONOMASTIKApr. (nadimačka): Šánta (Baranja, Podravina, Međimurje), Šàntāk (320, Zagreb, Zagorje, Prigorje, Križevci), Šàntatić (Križevci, Zagreb), Šȁntavec (Ludbreg, Međimurje, Varaždin), Šàntek (1250, Zagreb i okolica, Zagorje, Podravina, Međimurje, Turopolje), Šantéković (Bjelovar, Đurđevac, Sesvete, Istra), Šántić (1090, Zagreb, Dugo Selo, i Santo, za prezimena u Dalmaciji i Primorju)ETIMOLOGIJAmađ. sánta
Hrvatski jezični portal. 2014.