- topola
- topòla ž <G mn topólā>DEFINICIJAbot. rod visokih listopadnih stabala (Populus) iz porodice vrba (Salicaceae) (bijela t. P. alba, crna t. P. nigra, jagnjed; kanadska t. P. virginiana)ONOMASTIKApr. (etnici i nadimačka): Tȍpol (150, Zaprešić, Zagreb, Karlovac, Požega), Topólčić (150, Đurđevac, Zagreb, Koprivnica), Topòlić (100, Zagreb, Nova Gradiška, Turopolje), Topólko (270, Zagreb, Novi Marof, Međimurje, Križevci, Podravina), Topòlnīk (Zagreb, Rijeka, Međimurje), Topòlnjāk (Topolnjȃk) (260, Međimurje, Zagreb, Gvozd, Varaždin), Topólovac (140, Slavonski Brod, Križevci), Topólovčan (120, Đurđevac, Virovitica, Z Slavonija), Topólovec (930, Zagorje, Zagreb), Topólović (Ludbreg, Zagreb, Rijeka), Topolòvšek (Zagreb, Buje), Topòlskī (Zlatar Bistrica, Turopolje, Našice, Sisak, Gvozd), Topòlšćāk (Topolšćȃk) (Zagreb, Samobor), Topòlšek (Zagreb, Karlovac), Topòljnjāk (Topoljnjȃk) (Međimurje, Varaždin)top. (naselja): Topòline (Našice, 257 stan.), Topólovec (Vrbovec, 112 stan.), Topólovec Pisárovinskī (Jastrebarsko, 43 stan.), Topólovica (Vrbovsko, 6 stan; Grubišno Polje, 149 stan.), Tòpōlje (Ivanić Grad, 144 stan.)ETIMOLOGIJAprasl. *topolь (rus. tópol', polj. topola) ≃ lat. populus
Hrvatski jezični portal. 2014.