ùstajati se — svrš. 〈prez. ustòjīm se, pril. pr. āvši se, prid. trp. ùstajān〉 doći u stanje koje je posljedica dužeg čuvanja bez upotrebe ili trošenja (stajanja ili ležanja), izgubiti dobar okus, izgubiti svježinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùstajati — (∅) nesvrš. 〈prez. jēm, pril. sad. jūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ustati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ustajati — ùstajati (Ø) nesvrš. <prez. jēm, pril. sad. jūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ustati ETIMOLOGIJA vidi ustati … Hrvatski jezični portal
Siréna — ž 1. {{001f}}mit. a. {{001f}}〈mn〉 kćeri riječnoga boga Aheloja i muze Terpsihore, bića s lijepom ženskom glavom i ptičjim tijelom, koje su svojim milozvučnim pjevanjem mamile mornare na obalu i isisavale im krv b. {{001f}}pren. zavodljiva, ali… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȁniti — rȁniti1 (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. rȁnjen〉 1. {{001f}}(koga, što, se) nanijeti tjelesnu ozljedu; napraviti ranu 2. {{001f}}(koga) pren. nanijeti duševnu bol rȁniti2 (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sirena — siréna ž DEFINICIJA zool. 1. morski sisavac (Dugong dugong), živi u vodama Indijskog oceana i Malajskog arhipelaga, nalik sredozemnoj medvjedici; dugong, indijski moranj 2. (mn) red vodenih sisavaca (Sirenia), biljožderi iz nadreda kopitara,… … Hrvatski jezični portal
raniti — rȁniti2 (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rȁnēći, gl. im. rȁnjēnje> DEFINICIJA rano ustajati, rano dolaziti na posao ili odlaziti na put FRAZEOLOGIJA tko rano rani, dvije sreće grabi posl. tko počne nešto rano raditi, može puno uraditi,… … Hrvatski jezični portal
poustajati — poùstajati (Ø) svrš. <prez. (1. l. mn) poùstajemo, pril. pr. āvši, 3. l. mn poùstajali> DEFINICIJA ustati, dići se (na noge) jedan za drugim [cijela je dvorana poustajala] ETIMOLOGIJA po + v. ustati, ustajati … Hrvatski jezični portal
ustajao — ùstajao prid. <odr. alī> DEFINICIJA 1. a. koji je od stajanja izgubio svježinu [ustajalo jelo] b. koji nije izmijenjen provjetravanjem [ustajali zrak] 2. pren. koji je nepokretan, bez dinamike, obuzet mrtvilom ETIMOLOGIJA vidi ustajati … Hrvatski jezični portal
ustajalost — ùstajalōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga što je ustajalo ETIMOLOGIJA vidi ustajati … Hrvatski jezični portal