- vremešan
- vrȅmēšan prid. <odr. -šnī>DEFINICIJAkoji je zašao u godine, koji je u godinama; postariji, vremenitETIMOLOGIJAvidi vrijeme
Hrvatski jezični portal. 2014.
vremešan
Look at other dictionaries:
mȁtor — prid. 〈odr. ī〉 razg. iron. (+ srp.) koji je zašao u godine; vremešan, vremenit, star … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pódne — sr 〈G eva〉 1. {{001f}}a. {{001f}}sredina dana, vrijeme kad je Sunce na najvišoj točki iznad horizonta; 12 sati b. {{001f}}astron. trenutak kad središte Sunca prolazi kroz meridijan na određenom mjestu 2. {{001f}}meton. u kršćana i muslimana,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ròsa — ž meteor. kondenzirana vodena para koja se noću nahvata u kapljicama na lišću, travi itd.; nastaje kad temperatura zraka padne ispod temperature rosišta zbog noćnog hlađenja tla ⃞ {{001f}}mlad kao ∼ odiše mladalačkom svježinom; mlad kao ∼ u podne … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vremènit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je ograničen vremenom, koji u odmicanju i slijedu vremena ima početak i kraj, opr. izvanvremenski, bezvremenski, vječan 2. {{001f}}vremešan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrȅmēšnōst — ž osobina ili stanje onoga koji je vremešan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rosa — ròsa ž DEFINICIJA meteor. kondenzirana vodena para koja se noću nahvata u kapljicama na lišću, travi itd.; nastaje kad temperatura zraka padne ispod temperature rosišta zbog noćnog hlađenja tla FRAZEOLOGIJA mlad kao rosa odiše mladalačkom… … Hrvatski jezični portal
mator — mȁtor prid. <odr. ī> DEFINICIJA razg. iron. [i] (+ srp.)[/i] koji je zašao u godine; vremešan, vremenit, star ONOMASTIKA pr. (nadimačko): Màtorić (Vinkovci, Osijek) ETIMOLOGIJA prasl. *materъ, *matorъ (rus. materój: golem, jak, polj.… … Hrvatski jezični portal
podne — pódne sr <G eva> DEFINICIJA 1. a. sredina dana, vrijeme kad je Sunce na najvišoj točki iznad horizonta; 12 sati b. astron. trenutak kad središte Sunca prolazi kroz meridijan na određenom mjestu 2. meton. u kršćana i muslimana, jedno od… … Hrvatski jezični portal
vremešnost — vrȅmēšnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina ili stanje onoga koji je vremešan ETIMOLOGIJA vidi vrijeme … Hrvatski jezični portal
vremenit — vremènit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je ograničen vremenom, koji u odmicanju i slijedu vremena ima početak i kraj, opr. izvanvremenski, bezvremenski, vječan 2. vremešan ETIMOLOGIJA vidi vrijeme … Hrvatski jezični portal
