brz

bȓz prid. <odr. -ī, komp. bȑžī>

DEFINICIJA

1. koji u kratkom vremenu prelazi velik razmak ili udaljenost

2. koji se obavlja ili događa u kratkom vremenu

3. hitar

4. <odr.> u složenim nazivima i terminima

SINTAGMA

brza hrana, v. hrana ;

brza traka 1. dio javne prometnice kojim se kreću vozila koja pretječu druga vozila, trasa predviđena za najveću brzinu vožnje 2. pren. ono što se obavlja na brzinu i u redoslijedu;

brzi bazen, brza staza sport bazen, atletska staza i sl. koji svojom konstrukcijom, sastavom podloge, nadmorskom visinom i sl. omogućavaju natprosječne rezultate;

brzi vlak vlak koji ne staje na manjim postajama;

brzo gađanje sport u streljaštvu, gađanje kod kojega je vrijeme ograničeno dužinom pojave leteće ili pokretne mete ili je ograničeno za svaku seriju metaka;

brzo hodanje sport atletska disciplina, usp. hodanje (2)

FRAZEOLOGIJA

brz na jeziku koji kaže prije nego što dovoljno razmisli;

brz na (što) koji što čini ili reagira vrlo brzo, koji je uvijek spreman na što, kojemu ne treba mnogo [brz na zlo; brz na svađu; brz na kavgu; brz na riječima koji nepromišljeno svašta neugodno govori ljudima u lice];

brz na (čemu), usp. lak ;

na brzu ruku na brzinu, površno, opr. spor

ONOMASTIKA

m. os. imena, rij. zast.: Bȑzimīr, Br̀zivoj i sl.; hip.: Br̀zan, Bŕze (Bŕzo)

pr.: Br̀zac (Krk, Rijeka, Zagreb, Opatija, Cres-Lošinj), Br̀zāj (Ludbreg, Zagorje, Prigorje), Br̀zāk (Grubišno Polje, Samobor), Br̀zanović, Br̀zica (280, J i sred. Dalmacija), Bŕzić (260, Biograd, Slavonija), Br̀zoja (Benkovac, Zadar), Br̀zović (210, Omiš, sred. Dalmacija)

top. (često u hidronim., osobito za planinske potoke): Br̀zac, Br̀zaja, Br̀zajec, Bȑzava, Br̀zec i sl.; (naselje): Br̀zac (Krk, 111 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *bъrzъ (rus. borzój, polj. bardzo: vrlo) ≃ lit. burzdus: živahan