zvučan

zvučan
zvȗčan prid. <odr. -čnī>
DEFINICIJA
1. a. koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. koji se artikulira uz titranje glasnica
2. pren. koji je na glasu; čuven (o imenu osobe), glasovit, poznat
3. <odr.> [i] (+ potenc.)[/i] term. koji se odnosi na zvuk [zvučni krak; zvučna kuka; zvučna kutija; zvučna stijena]
SINTAGMA
zvučni film film koji ima zvuk; ton film, opr. nijemi film, v. nijem ;
zvučni glas fon. vrsta glasa koji nastaje titranjem glasnica prolaskom zračne struje (b, d, g itd.); zvučnik, sonant, opr. bezvučni glas, v. bezvučan ;
zvučni udar jaki prasak koji se čuje od zvučnog vala kada zrakoplov probije zvučni zid, tj. leti brzinom većom od brzine zvuka;
zvučni val fiz. horizontalno progresivno titranje u elastičnom mediju kojim se prenosi zvuk;
zvučni zid fiz. nagli veliki porast aerodinamičkog otpora kretanju tijela pri brzinama koje se približuju brzini zvuka
ETIMOLOGIJA
vidi zvuk

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • zvȗčan — zvȗč|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. {{001f}}koji se artikulira uz titranje glasnica 2. {{001f}}pren. koji je na glasu; glasovit, poznat, čuven (o imenu osobe) 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bezvučan — bèzvučan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji nema zvuka; nijemi 2. fon. koji se ne artikulira uz titranje glasnica SINTAGMA bezvučan glas fon. vrsta glasa gdje glasnice ne titraju prolaskom zračne struje (p, t, k, c, č, ć, f, s, š, h);… …   Hrvatski jezični portal

  • akùstičan — akùstič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na zvuk ili proučavanje zvuka; zvučan, akustički 2. {{001f}}koji dobro prima i prenosi zvuk i glas, koji se dobro ispunja zvukom, u kojem nema suvišne jeke, u kojem dobro odjekuje [∼na… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • grȍmak — grȍm|ak prid. 〈odr. mkī〉 1. {{001f}}koji je zvučan; sonoran, glasan, gromovan [∼ki smijeh] 2. {{001f}}koji djeluje jako kao grom (o vinu) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rezonàntan — rezonànt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji odjekuje, koji se razliježe; zvučan, snažan (o glasu) 2. {{001f}}〈ob. odr.〉 koji se odnosi na rezonancu, koji rezonira1, kojem se frekvencija titranja slaže s drugim izvorom valova ∆ {{001f}}∼ni krug… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sònōran — prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji je puna, ugodna zvuka; zvučan, zvonak [∼ glas] 2. {{001f}}koji proizvodi zvuk …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tònālan — prid. 〈odr. lnī〉 koji se odnosi na ton, zvučan, glasan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȍnak — prid. 〈odr. nkī〉 koji jasno, zvučno odjekuje; zvučan, sonoran …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȗčno — pril. na zvučan način, sa zvučnošću; glasno, jasno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȗčnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}tehn. uređaj koji električne impulse pretvara u zvuk [sistemski ∼; ∼ za niske tonove] 2. {{001f}}naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju na veće udaljenosti 3. {{001f}}fon. rij. suglasnik (konsonant, šumnik) pri… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”