bezvučan

bezvučan
bèzvučan prid. <odr. -čnī>
DEFINICIJA
1. koji nema zvuka; nijemi
2. fon. koji se ne artikulira uz titranje glasnica
SINTAGMA
bezvučan glas fon. vrsta glasa gdje glasnice ne titraju prolaskom zračne struje (p, t, k, c, č, ć, f, s, š, h); bezvučnik, opr. zvučni glas, v. zvučan ;
bezvučan par (parnjak) fon. zvučni i bezvučni glas u opoziciji (p-b, t-d, k-g...)
ETIMOLOGIJA
bez- + v. zvuk, zvučan

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • bezvučnik — bèzvučnīk m <N mn īci> DEFINICIJA bezvučan glas, v. bezvučan ETIMOLOGIJA vidi bezvučan …   Hrvatski jezični portal

  • afoničan — afòničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. pat. koji je bez glasa, koji je izgubio glas, (potpuno) promukao; bezglasan 2. lingv. bezvučan ETIMOLOGIJA vidi afonija …   Hrvatski jezični portal

  • bezvučnost — bèzvučnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. stanje onoga što je bezvučno 2. lingv. svojstvo ili distinktivno obilježje bezvučnih glasova ETIMOLOGIJA vidi bezvučan …   Hrvatski jezični portal

  • zvučan — zvȗčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. a. koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. koji se artikulira uz titranje glasnica 2. pren. koji je na glasu; čuven (o imenu osobe), glasovit, poznat 3. <odr.> [i]… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”