bezvučan

bezvučan: bèzvučan prid. <odr. -čnī>

DEFINICIJA

1. koji nema zvuka; nijemi

2. fon. koji se ne artikulira uz titranje glasnica

SINTAGMA

bezvučan glas fon. vrsta glasa gdje glasnice ne titraju prolaskom zračne struje (p, t, k, c, č, ć, f, s, š, h); bezvučnik, opr. zvučni glas, v. zvučan ;

bezvučan par (parnjak) fon. zvučni i bezvučni glas u opoziciji (p-b, t-d, k-g...)

ETIMOLOGIJA

bez- + v. zvuk, zvučan

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

bezvučnik — bèzvučnīk m <N mn īci> DEFINICIJA bezvučan glas, v. bezvučan ETIMOLOGIJA vidi bezvučan … Hrvatski jezični portal
afoničan — afòničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. pat. koji je bez glasa, koji je izgubio glas, (potpuno) promukao; bezglasan 2. lingv. bezvučan ETIMOLOGIJA vidi afonija … Hrvatski jezični portal
bezvučnost — bèzvučnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. stanje onoga što je bezvučno 2. lingv. svojstvo ili distinktivno obilježje bezvučnih glasova ETIMOLOGIJA vidi bezvučan … Hrvatski jezični portal
zvučan — zvȗčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. a. koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. koji se artikulira uz titranje glasnica 2. pren. koji je na glasu; čuven (o imenu osobe), glasovit, poznat 3. <odr.> [i]… … Hrvatski jezični portal

Academic Dictionaries and Encyclopedias