znati

znȁti nesvrš. <prez. znȃm/znádem, imp. znȃj, pril. sad. znȁjūći/znádūći, prid. rad. znȁo, prid. trp. znȃn>

DEFINICIJA

1. (što) (osobito) poznavati neki predmet, biti upućen u što

2. (što) biti vješt u čemu [znati strane jezike; znati cijeniti čije zasluge; znati poslovati]

3. (što) imati pojam o čemu; razumjeti, shvaćati

4. (Ø) razg. imati običaj, često raditi [često znaju dolaziti]; običavati

5. (što) biti kadar, biti u stanju; moći

6. (koga) poznavati

7. (se) međusobno se poznavati

8. (zanijekano ne znam u raznim kontekstima) [ne znam što je to nije mi poznato; ne znam što si ti (čitao) poticaj sugovorniku da kaže što je (čitao); [i]A: Hoće li doći do poboljšanja? B: Ne znam[/i] a. nije mi poznato b. (ob. ponovljeno ne znam, ne znam) sumnjam, ne vjerujem c. otprilike, tako nekako, svejedno, recimo; nema tu domazluka kao što se kaže negdje, ne znam, u nekom kraju]

9. (1. l. jd) (u raznim kontekstima na riječi sugovornika kad se uvažava ono što on kaže, a onda mu se suprotstavlja drugo mišljenje ili neka ograda) [[i]A: Uvjeravam vas da publika voli najmoderniju glazbu, avangardnu B: Znam, znam, ali zašto taj nesporazum s publikom traje tolike godine?[/i] jasno mi je (ali); (to je) u redu (ali); imate pravo, slažem se (ali)]

FRAZEOLOGIJA

a ti (ona itd.) kako znaš (zna itd.) nezavisna rečenica prema drugoj koja izriče namjeru govornika da što učini i njegovu odlučnost bez obaziranja na drugoga [ja odoh, a ti kako znaš]; ako hoćeš, ako nećeš; kako hoćeš;

daj (hajde) (ga) znaj to nije lako saznati ili znati, teško se je tome domisliti, teško je tu biti pametan, tko bi znao, tko će (to) znati;

da samo znaš ([b]= kad bi samo znao)[/b] (u najavi da će ono o čemu će se govoriti sadržavati iznenađenje, da će se isticati veličinom, nekim dobrim ili lošim svojstvima na koja se sugovornik upozorava) [da samo znaš kakvi su to majstori u nogometu];

da znaš (da)... (nakon opisa čega ili radnje oko čega i sl. kao pojačanje osobine koja će biti dalje izrečena) [kušao sam ono njegovo vino, (i) da znaš da je dobro]; mogu ti reći, i zaista je (takvo), takvo je (ako i nismo imali određeno mišljenje ili smo mislili da nije);

i ne znam što (čega, čemu) (ob. završna sekvencija u rečenici ili u izlaganju kad se ne može ili kad se želi reći da je dosadno nabrajati sve o čemu bi se još moglo govoriti ili što znači ono o čemu se govori) [nakon svega što sam vidio u životu, sve te priče o moralu i ne znam čemu — sve su to bljutavštine];

kako znaš, kako god znaš (znate) radi što znaš, ja ne mogu pomoći, meni je svejedno;

najlakše je reći ne znam ako ništa ne znaš, ne moraš ništa raditi;

ne znati kud sa sobom 1. ne znati što reći, što učiniti u nekoj nezgodnoj situaciji ili neprilici (ob. u društvenom ophođenju i u društvenim kontaktima), naći se u neprilici, vrpoljiti se, naći se u situaciji iz koje bi se najradije pobjeglo 2. ne nalaziti sebe i svoje mjesto u društvu, ne znati što započeti kao posao ili karijeru, ne nalaziti svoj smisao života, tražiti bez uspjeha svoj put i mjesto u društvu;

ne znati ni po mise ne biti ni približno dobro upoznat s nekom pričom o čemu, ne znati ni izdaleka sve pojedinosti;

ne znam što ću u neprilici sam, ne mogu se snaći;

ne znati za se, v. sebe ;

nije ne znam što nije nešto osobito, nema veliku vrijednost, ne vrijedi mnogo, nije bogzna što, ništa naročito [ova naša struka nije ne znam što, ali ima i gorih];

nit ga (te, ih i sl.) znam nit ga zjam (ob. o onome tko bez odnosa prisnosti i sl. traži uslugu, nameće prijateljstvo, nameće se ponašanjem ondje gdje je nepoznat i sl.) ne poznajem ga, nemam pojma tko je, nije mi rod ni pomozi Bog;

nitko neće znati za nas svi su nas napustili;

onda je ne znam što je... (nakon pogodbene rečenice kao zaključak u zn. da je primjerno u vrsti i zaista jest ono što je spomenuto u prethodnom tekstu) [Prošetali smo mjestom, počastili se i razgledali mjesnu crkvu. Ako to nije lijep IZLET, onda ja ne znam što je (to lijep) IZLET];

otkad znam za sebe otkad pamtim, od vremena kad sam bio dijete;

tko zna, tko bi znao, tko to može znati to je nesigurno, to je neizvjesno;

to da znaš (znate) završna sekvencija za pojačavanje sadržaja prethodno rečenog; neka ti bude jasno, to znaj, uzmi k znanju, (to dobro) zapamti; ne zaboravi, nemoj zaboraviti, nemoj smetnuti s uma;

to se zna razumije se, naravno, naravski (u dijaloškoj situaciji potvrđuju se riječi sugovornika);

to zna i moja baka (strina), to znaju i vrapci na krovu to je svima dobro poznato;

(i) šta ti ja znam (u nabrajanju činjenica, opisivanju događaja itd. kad se ne zna što bi se sve moglo nabrojati ili kad se želi reći da ima toga tako mnogo da nema smisla ponavljati) [obećavao je on njoj i blagostanje i lagodan život i šta ti ja znam, a onda baš ništa];

zna se poznato je iz iskustva, svakomu je jasno, drugačije ne može biti;

zna se (što) poznato je [zna se da je on veliki umjetnik];

zna se (+ infinitiv) događa se da se (izvrši radnja rečena infinitivom) [djetetu se hrana zna zaletjeti u grlo; zimi se stakla znaju zalediti dogodi se da se zalede];

znam ja nas (ob. u šali) u zn. znam ja kakvi smo mi ljudi, poznato mi je kakav smo mi svijet u raznim okolnostima; mi smo kojekakvi, svašta se može očekivati;

znamo se 1. poznajemo se (u neposrednom susretu ili u kontekstu) 2. znamo kakvi smo, znamo naše zajedničke dobre i loše crte (pojačano, znamo se mi dobro), usp. znam ja nas;

znam te ja dobro su mi poznati tvoji postupci;

znaš (znate, znaj i dr.) u pričanju kao poštapalica bez značenja;

znaš kako (to ide, kako se radi itd.) (u izravnom obraćanju u okviru poznate teme kad sugovornik samo podsjeća na nešto poznato i razumljivo) [najprije se uči lakše, pa malo teže i znaš kako to ide];

znaš (znate) šta (što) (u izravnom obraćanju uvodne riječi za skretanje pažnje na ono što će se reći ili kao najava da se nešto misli reći) [Znaš što. Nešto bih ti rekao. Nije to za tebe!];

znati nositi, v. nositi

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. znati (rus. znat', polj. znać), lit. žinoti ← ie. *g'neh₃- (lat. co-gnoscere, grč. gi-gnṓskein)