centuplirati

centuplírati (što, se) dv. <prez. centùplīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. centùplīrān, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

knjiš. rij. povećati/povećavati (se) sto puta, ustostručiti/ustostručavati

ETIMOLOGIJA

≃ lat. centuplum: stostruko