- pristojnost
- pristójnōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>DEFINICIJA1. osobina onoga koji je pristojan2. ukupnost pravila ponašanja i izravnog ophođenja prihvaćena u društvenoj srediniETIMOLOGIJAvidi pristojan
Hrvatski jezični portal. 2014.
pristojnost
Look at other dictionaries:
pristójnōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je pristojan 2. {{001f}}ukupnost pravila ponašanja i izravnog ophođenja prihvaćena u društvenoj sredini … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pristójnost — 1 i ž (ọ̄) z zakonom dana pravica in dolžnost opravljati kako (pravno) dejanje, odločati o čem: dobiti večjo pristojnost; določiti pristojnosti delavskega sveta; preseči svojo pristojnost; prenos pristojnosti od enega organa na drugega / to ne… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rêd — m 〈N mn rȅdovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}skup onoga što dolazi jedno za drugim b. {{001f}}položaj onoga što se nalazi poredano jedno za drugim, jedno ispred drugog ili jedno pored drugog [∼ stolica u kazalištu] 2. {{001f}}{{c=1}}v.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
red — rȇd m <N mn rȅdovi> DEFINICIJA 1. a. skup onoga što dolazi jedno za drugim b. položaj onoga što se nalazi poredano jedno za drugim, jedno ispred drugog ili jedno pored drugog [red stolica u kazalištu] 2. v. redak 3. a. društveni stalež,… … Hrvatski jezični portal
stváren — rna o prid., stvárnejši (á ā) 1. nanašajoč se na snovne stvari: razstaviti listine in stvarno gradivo o razvoju šolstva / stvarna in duhovna zgodovina Slovencev // nanašajoč se na objektivne, od človekove zavesti neodvisne stvari, neodvisno… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ceremònija — ceremònij|a ž 1. {{001f}}ukupnost propisanih vanjskih oblika i postupaka kojima se daje blistavost i simbolička snaga pojedinim činima ili radnjama [∼a ustoličenja; ∼a dodjele nagrada; doći na ∼u] 2. {{001f}}pren. pretjerano, kićeno izražena… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
deplàsīran — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije na svom mjestu, koji ne priliči situaciji [∼a primjedba]; neumjesan, nepriličan, neprimjeren 2. {{001f}}koji vrijeđa pristojnost; neukusan, prost ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
komplìment — (komplimȅnt) m 〈G mn nātā〉 riječima iskazana pristojnost i naklonost prema komu ili njegovim odlikama; biranim riječima iskazano povoljno mišljenje ili laskav sud; pohvala, udvornost, udvaranje [uputiti ∼; dati ∼; izraziti ∼] ✧ {{001f}}njem. ←… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
usáditi — (što) svrš. 〈prez. ùsādīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùsāđen〉 1. {{001f}}umetnuti, uglaviti, utisnuti u što, učvrstiti u ležište 2. {{001f}}pren. odgojem, utjecanjem, postupkom i sl. učiniti da tko dobro zapamti (dobru naviku, pristojnost i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òbraz — m 1. {{001f}}jedna strana čovjekova lica, između nosa i uha 2. {{001f}}pren. čast, poštenje, ponos [osvjetlati ∼; nemati ∼a] ⃞ {{001f}}baciti ∼ pod noge izgubiti čast; biti debeloga ∼a (imati debeo ∼) nemati osjećaja časti i dostojanstva; čovjek… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
