- svoj
- svȏj prid. zam. (svòja ž, svòje sr) <G svòjeg (a)/svȏga> (povratno posvojna)DEFINICIJA1. koji pripada jd i mn [uzmi svoju knjigu; pazite na svoju djecu; svakom svoje; imam ja svoje brige]2. a. vlastiti b. koji je izvoran, koji ima svojstva [svoj kao stvaralac]; poseban, nezavisan, originalan3. (u im. službi) označuje osobe bliske subjektu [drže ga svojim]; blizak, prisan, srodan, rodbina, opr. stran, tuđ4. (u pril. značenju) uz brojeve: otprilike, približno [svojih sto metara]FRAZEOLOGIJAbiti na svoju ruku biti poseban, neobičan;biti svoje glave biti tvrdoglav, svojevoljan;biti svoj čovjek biti materijalno nezavisan;doći po svoje 1. dosl. pojaviti se i tražiti svoj predmet, dio čega itd., zahtijevati povrat, isplatu itd. 2. dogoditi se kao neminovnost, biti rezultat neumoljivog slijeda događaja [smrt je došla po svoje; došao vrag po svoje dogodilo se zlo koje se je neminovno moralo dogoditi, došlo je zlo koje smo tražili ili izazivali, pojavila se nevolja do koje je moralo doći];kao ni sebi ni svome raditi što vrlo površno, loše obavljati neki posao;među svojima među istomišljenicima, sebi sličnima;otpjevati (odraditi, završiti itd.) svoje (u raznim kontekstima i situacijama u zn. da je tko došao do kraja čega) [odživio svoje više nema što posebno čekati u životu, sve je prošao u životu što je bilo najljepše, najvažnije i najplodnije];svak zna svoju, v. svak ;sve ima svoje svaki posao ima svoje zahtjeve, traži potrebno znanje i vrijeme; ništa se ne može napraviti silom, na brzinu ili mimo pravila zanata;svoj svome 1. svoji ljudi (rodbina, svojta, zemljaci itd.) pomažu jedan drugoga 2. pov. trgovačka formula u zn. poziva da se kupuje kod zadrugara ili ljudi sličnog položajETIMOLOGIJAprasl. i stsl. svojь (rus. svoj, polj. swój), stprus. swais ← ie. *swoyo- (skr. svayam: sebe)
Hrvatski jezični portal. 2014.