tuđ

tȕđ prid. <odr. tùđī>

DEFINICIJA

1. koji pripada drugome, drugima [tuđa zemlja]

2. koji se razlikuje od drugoga po osjećajima, shvaćanjima, običajima i sl., koji nema mnogo zajedničkog s drugim; stran [tuđ mi je takav način razmišljanja, opr. blizak]

FRAZEOLOGIJA

jesti tuđi kruh živjeti na račun drugoga;

kititi se tuđim perjem prisvajati tuđe uspjehe;

umrijeti kraj tuđeg plota umrijeti napušten od svih svojih;

voditi tuđu brigu miješati se u tuđe stvari;

živjeti na tuđi račun uzdržavati se od rada nekog drugog

ETIMOLOGIJA

prasl. *tjudjь (stsl. štuždь, rus. čužój, polj. cudzy) ← germ. (got. th iuda: narod)