podivljati

podivljati
podìvljati (Ø) svrš. <prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pȍdivljao>
DEFINICIJA
1. postati divlji, usp. divljati
2. pren. a. jako se razljutiti [podivljati od bijesa] b. postati neukrotiv, razoran [rijeka je podivljala]
ETIMOLOGIJA
po- + v. divlji

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • podìvljati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pȍdivljao〉 1. {{001f}}postati divlji, {{c=1}}usp. {{ref}}divljati{{/ref}} 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}jako se razljutiti [∼ od bijesa] b. {{001f}}postati neukrotiv, razoran [rijeka je podivljala] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • podivljavati — podivljávati (Ø) nesvrš. <prez. podìvljāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. podivljati ETIMOLOGIJA vidi podivljati …   Hrvatski jezični portal

  • podivljávati — (∅) nesvrš. 〈prez. podìvljāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}podivljati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • azgin — àzgin prid. <indekl.> DEFINICIJA reg. 1. koji je pomaman; obijestan 2. koji je razjaren; nagao, silovit 3. koji je raspušten; razuzdan ETIMOLOGIJA tur. azgın ← azmak: uspaliti se (seksualno), pomamiti se; razjariti se, razuzdati se,… …   Hrvatski jezični portal

  • podivljalost — podìvljalōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je podivljao ETIMOLOGIJA vidi podivljati …   Hrvatski jezični portal

  • podivljavanje — podivljávānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. podivljavati 2. lov. proces kojim se divljač izlegla u fazaneriji podvrgava djelomičnom privikavanju na život u prirodi, usp. reintrodukcija ETIMOLOGIJA vidi podivljati …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”