pòsvēćen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}〈prid. trp.〉, {{c=1}}v. {{ref}}posvetiti{{/ref}} 2. {{001f}}(u što, u čemu) koji je upućen u kakvo više znanje ili u kakve znanstvene ili stručne tajne, dublje spoznaje ili u veliko znanje, koji pripada među znalce [∼ u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepòsvēćen — (u što, u čemu) prid. 〈odr. ī〉 koji nije posvećen, predan čemu, opr. posvećen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posvećènīk — m (posvećènica ž) 〈G posvećeníka, V īče, N mn posvećeníci〉 onaj koji je posvećen, koji će biti posvećen, kojega posvećuju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neposvećen — nepòsvēćen (u što, u čemu) prid. <odr. ī>, opr. posvećen DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. posvetiti, posvećen … Hrvatski jezični portal
posvećenik — posvećènīk m <G posvećeníka, V īče, N mn posvećeníci> DEFINICIJA onaj koji je posvećen, koji će biti posvećen, kojega posvećuju ETIMOLOGIJA vidi posvetiti … Hrvatski jezični portal
dan — dȃn1 m <N mn i/dnȇvi ekspr. jez. knjiž., G dánā> DEFINICIJA 1. astron. vrijeme potrebno da se nebesko tijelo okrene oko svoje osi [Mjesečev dan] 2. vrijeme od izlaska do zalaska Sunca [za dana u vrijeme danjega svjetla]; doba, vrijeme 3.… … Hrvatski jezični portal
práznik — 1 a m (á) 1. dan, ko se navadno ne dela, posvečen kakemu pomembnemu dogodku ali spominu nanj: jutri bo praznik; označiti praznike na koledarju z rdečo barvo; bilo je ravno na praznik; čestitati delovnim ljudem k prazniku, za praznik, ob prazniku; … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Mȁrs — m 1. {{001f}}mit. rimski bog rata, zaštitnik rimske države, jedan od najvažnijih rimskih bogova, otac Romula i Rema, sin Jupitera i Junone, grčki Ares; posvećen mu je mjesec ožujak, {{c=1}}usp. {{ref}}mart{{/ref}} 2. {{001f}}astron. četvrti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Pȅgāz — m 1. {{001f}}mit. krilati konj, iskočio je iz Meduzina tijela kad joj je Perzej odrubio glavu; pod udarom njegova kopita izbio je izvor vode posvećen muzama, nadahnuće pjesnika 2. {{001f}}pren. simbol pjesničkog nadahnuća [uzjahati ∼a postati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blȁgdān — m 1. {{001f}}dan, obično neradni, posvećen kakvom vjerskom činu ili događaju; svetac, svetak 2. {{001f}}razg. svaki neradni dan [državni ∼] ∆ {{001f}}nepomični ∼ kat. blagdan koji se slavi na određen dan u određenom mjesecu (Božić – 25. prosinca … Veliki rječnik hrvatskoga jezika