- sustati
- sùstati (Ø) svrš. <prez. sùstanēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. sústao>DEFINICIJAstati (u hodu, u radu) od umora; posustatiETIMOLOGIJAsu- + v. stati
Hrvatski jezični portal. 2014.
sustati
Look at other dictionaries:
sùstati — (∅) svrš. 〈prez. sùstanēm, pril. pr. āvši, prid. rad. sústao〉 stati (u hodu, u radu) od umora; posustati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šùštati — (∅) nesvrš. 〈prez. tīm, pril. sad. tēći, gl. im. ānje〉 proizvoditi šum, kretati se šumno, šumiti (lišće na vjetru, suho lišće, papir pri rukovanju itd.) [»Tiho, o tiho govori mi jesen:/Šuštanjem lišća i šapatom kiše.« D. Cesarić] ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šuštati — šùštati (Ø) nesvrš. <prez. tīm, pril. sad. tēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA proizvoditi šum, kretati se šumno, šumiti (lišće na vjetru, suho lišće, papir pri rukovanju itd.) FRAZEOLOGIJA šušteći novac, šušteća banknota koji vrijedi, koji ima… … Hrvatski jezični portal
sustajati — sùstajati (Ø) nesvrš. <prez. jēm, pril. sad. jūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. sustati ETIMOLOGIJA vidi sustati … Hrvatski jezični portal
šušnuti — šȕšnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. šȕšnuo> DEFINICIJA v. šuškati, šuštati ETIMOLOGIJA vidi šuštati … Hrvatski jezični portal
posustati — posùstati (Ø) svrš. <prez. anēm, pril. pr. āvši, imp. posùstani, prid. rad. posùstao> DEFINICIJA na tren, kratko sustati ETIMOLOGIJA po + v. sustati … Hrvatski jezični portal
zašuškati — zàšuškati (Ø) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. zàšuškao> DEFINICIJA početi šuškati ETIMOLOGIJA za + v. šuštati, šuštati … Hrvatski jezični portal
sustatyti — tr. Rtr, Š, KŽ; LL269, L 1. N, K padaryti, kad stovėtų, stačiai, vertikaliai sudėti, pakelti, kad būtų stati: Sustãtėm stulpus, įdėjom kryžiavonę Vvr. Gubas, rikes sustatyk į statą, į eilią J. Sustãtėm miežius čiupkelėm Mlt. Vakare, jei… … Dictionary of the Lithuanian Language
kròlati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. kròlao〉 reg. ekspr. malaksati, sustati od slabosti, onemoćati ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
onomatopéja — ž lingv. 1. {{001f}}stvaranje riječi (ili imena) kojega glasovni oblik podsjeća na stvar ili zvuk koji imenuje 2. {{001f}}tako nastala riječ ili ime [šuštati, šušanj, vau vau, mijau itd.] ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
