- prćiti
- pȑćiti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. -ēnje>DEFINICIJAisturati usne (u uvrijeđenosti, srditosti, afektaciji)ETIMOLOGIJAekspr.
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
prčiti — pȑčiti (se) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. pȑčēnje> DEFINICIJA 1. (koga) obavljati spolni čin 2. (se) oholiti se, dizati nos ETIMOLOGIJA vidi prč … Hrvatski jezični portal
naprćívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. napr̀ćujēm (se), pril. sad. napr̀ćujūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(što), {{c=1}}v. {{ref}}prćiti{{/ref}} [∼ usne] b. {{001f}}(što), {{c=1}}v. {{ref}}naprtiti{{/ref}} [∼ breme na leđa; ∼ sebi brige (na vrat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naprćiti — nàprćiti se svrš. <prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. nàprćen> DEFINICIJA razg. sagnuti se i izbaciti stražnjicu ETIMOLOGIJA na + v. prćiti … Hrvatski jezični portal
isprčiti — ìsprčiti se svrš. <prez. ìsprčīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ìsprčen> DEFINICIJA zauzeti nadmen, kočoperan, ohol stav ETIMOLOGIJA is + v. prč, prčiti (se) … Hrvatski jezični portal
isprćiti — ìsprćiti (što) svrš. <prez. ìsprćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsprćen> DEFINICIJA isturiti, izbočiti [isprćiti usta] ETIMOLOGIJA is + v. prćiti … Hrvatski jezični portal