isprčiti
Look at other dictionaries:
isprćiti — ìsprćiti (što) svrš. <prez. ìsprćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsprćen> DEFINICIJA isturiti, izbočiti [isprćiti usta] ETIMOLOGIJA is + v. prćiti … Hrvatski jezični portal
ìsprćiti — (što) svrš. 〈prez. ìsprćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsprćen〉 isturiti, izbočiti [∼ usta] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìsprčiti se — svrš. 〈prez. ìsprčīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ìsprčen〉 zauzeti nadmen, kočoperan, ohol stav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
isprčivati — isprčívati se nesvrš. <prez. ispr̀čujēm se, pril. sad. ispr̀čujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isprčiti ETIMOLOGIJA vidi isprčiti … Hrvatski jezični portal
isprćivati — isprćívati (što) nesvrš. <prez. ispr̀ćujēm, pril. sad. ispr̀ćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isprćiti ETIMOLOGIJA vidi isprćiti … Hrvatski jezični portal
isprćívati — (što) nesvrš. 〈prez. ispr̀ćujēm, pril. sad. ispr̀ćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isprćiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
isprčívati se — nesvrš. 〈prez. ispr̀čujēm se, pril. sad. ispr̀čujūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isprčiti se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
