prètrgnuti — (što, se) svrš. 〈prez. prètrgnēm (se), pril. pr. ūvši (se), imp. prètrgni (se), prid. trp. prètrgnūt〉 1. {{001f}}(što) naglim pokretom trganja prekinuti nadvoje 2. {{001f}}(se) prekinuti se naglim pokretom, zbog prevelikog tereta i sl. (o konopcu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pretrzati — prètrzati (što, se) nesvrš. <prez. ržēm, pril. sad. ržūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. pretrgnuti ETIMOLOGIJA vidi pretrgnuti … Hrvatski jezični portal
bȕba — bȕb|a ž 〈G mn bȗbā〉 1. {{001f}}zool. reg. kukac, insekt 2. {{001f}}razg. naziv za popularni automobil proizvođača Volkswagen ∆ {{001f}}svilena ∼a zool. dudov svilac (Bombyx mori); gusjenice daju vlakna od kojih se proizvodi svila ⃞ {{001f}}∼a na … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pretégnuti se — svrš. 〈prez. prètēgnēm se, pril. pr. ūvši se, prid. rad. pretégnuo se〉 1. {{001f}}teško raditi; pretrgnuti se [neće se pretegnuti od posla a. neće mnogo napraviti, nije suviše marljiv b. neće imati previše napornog posla] 2. {{001f}}reg. žarg.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prèkinuti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. prèkinēm (se), pril. pr. ūvši (se), imp. prèkini (se), prid. trp. prèkinūt〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(što) naglim pokretom ruku u oprečnim smjerovima raskinuti [∼ konopac; ∼ konac] b. {{001f}}(što) pren. naglo zaustaviti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prètrzati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ržēm (se), pril. sad. ržūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pretrgnuti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pretegnuti — pretégnuti se svrš. <prez. prètēgnēm se, pril. pr. ūvši se, prid. rad. pretégnuo se> DEFINICIJA 1. teško raditi; pretrgnuti se [neće se pretegnuti od posla a. neće mnogo napraviti, nije suviše marljiv b. neće imati previše napornog posla] 2 … Hrvatski jezični portal
prekinuti — prèkinuti svrš. <prez. prèkinēm, pril. pr. ūvši, imp. prèkini, prid. trp. prèkinūt> DEFINICIJA 1. a. (što) naglim pokretom ruku u oprečnim smjerovima raskinuti [prekinuti konopac; prekinuti konac] b. (što) pren. naglo zaustaviti radnju,… … Hrvatski jezični portal
buba — bȕba ž <G mn bȗbā> DEFINICIJA 1. zool. reg. kukac, insekt 2. razg. naziv za popularni automobil proizvođača Volkswagen SINTAGMA svilena buba zool. dudov svilac (Bombyx mori); gusjenice daju vlakna od kojih se proizvodi svila FRAZEOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal