pečat

pèčat m <G mn pȅčātā>

DEFINICIJA

1. a. predmet s urezanim reljefnim znakom koji se može otisnuti na čemu (ob. na papiru, ako je premazan bojom, u vosku, glini i sl.); žig, štambilj [udariti pečat] b. meton. otisak s pomoću takve naprave kao dokaz ispravnosti čega (ob. dokumenta)

2. trag, obilježje, žig čega [pečat tuge]

3. (Pečat) »mjesečnik za umjetnost, nauku i sve kulturne probleme«, izlazio u Zagrebu 1939—1940, M. Krleža suradnik brojeva 1—8, urednik 9—15; u posljednjem broju objavljen Dijalektički antibarbarus

SINTAGMA

čuvar državnog pečata visoka funkcija, ministarski resor u nekim državama;

Salamunov pečat šestokraka zvijezda, sastavljena od dva trokuta, simbol Židova;

salamunov pečat bot., v. pokosnica

FRAZEOLOGIJA

knjiga (pismo) sa sedam pečata nešto što se ne može razumjeti, velika tajna;

pečat šutnje šutnja, sklonost šutnji

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Pèčatnīk (Zagreb, Međimurje, Zagorje, Prigorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. *pečat- (stsl. pečatь, rus. pečat', polj. pieczęć) ? ≃ v. peći