pijesak

pijésak m <G -ska, N mn -sci>

DEFINICIJA

1. a. sitna, sipka zrnca tvrdih minerala, uglavnom stijena [pustinjski pijesak; morski pijesak] b. građevinski materijal koji se dobiva drobljenjem stijena c. pat. sitni kamenci u organu (npr. calculi renales u bubrezima)

2. meton. prostor pokriven takvim zrncima, pjeskovito tlo; pješčara

FRAZEOLOGIJA

bacati kome pijesak u oči zavaravati koga;

(graditi) zidati na pijesku graditi ili zasnivati na nestabilnom, nepouzdanom temelju;

gurati glavu u pijesak pred čime zatvarati oči pred čim;

upasti u živi pijesak naći se u velikim teškoćama, bez izlaza i povratka

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Pìščāk (Zagorje), Piščénec (Dugo Selo), Piščétek (Zagreb), Pìšćāk (Donja Stubica, I Slavonija), Pišćénec (Dugo Selo), Pišćétek (Zagreb)

top. (moguće preklapanje s v. pisak, ob. imena vrela i riječica): Bȉsk (Poljica), Péski (Kornati), Pȅšće (Rab), Pešćènica (l. pritok Česme; Dugi otok; dio grada Zagreba), Pešćènīk (d. pritok Velike Rijeke kod Čakovca), Peščénjak (potok J od Zagreba), Pèšćēnka (potok kod Bratine, j. od Zagreba), Pèšćina (lokva, Istra), Pèšćivica (Krk), Písak (Brač), Pȋsk (Brač), Pìskula (vrelo, Gospić), Pìšćana (potok, Slavonija), Pìšćena (više morskih uvala po Dalmaciji), Piščènica (Dugi otok; Iž), Pišćènīk (Mljet), Piščèvinice, Pìščevača (Poljica), Pȉšćet (vrelo, Makarska), Pìškurnica (jaruga, Osijek), Pìškulja (oranice, Senj), Pjȇski (Mljet) itd.; (naselja): Pȉščetke (Duga Resa, 68 stan.), Pišćánovec (Novi Marof, 90 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *pěsъkъ (rus. pesók, polj. piasek) ≃ skr. pāmsu-: pijesak