- šaljivo
- šàljivo pril.DEFINICIJAna šaljiv način, šaleći seETIMOLOGIJAvidi šala
Hrvatski jezični portal. 2014.
šaljivo
Look at other dictionaries:
šàljivo — pril. na šaljiv način, šaleći se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šaljív — a o prid. (ȋ í) 1. ki se (rad) šali: šaljiv človek; vedno je bil šaljiv // ki vsebuje, izraža neresnost, smešnost, zabavnost: šaljiv prizor; šaljiva beseda, pripomba; šaljivo govorjenje / pogovor je obrnil na šaljivo stran 2. namenjen šalam,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vrábac — m (vràbica ž) 〈G ápca, N mn ápci, G vrȃbācā〉 1. {{001f}}zool. mala ptica siva perja (Passer) iz porodice vrabaca, obično živi u naseljima i oko kuća 2. {{001f}}〈mn〉 porodica ptica (Ploceidae) iz reda vrapčarki (Passeriformes) 3. {{001f}}kratka… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šàljivōst — ž svojstvo onoga što je šaljivo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šaljivost — šàljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je šaljivo ETIMOLOGIJA vidi šala … Hrvatski jezični portal
vrabac — vrábac m <G ápca, N mn ápci, G vrȃbācā> DEFINICIJA 1. zool. mala ptica siva perja (Passer) iz porodice vrabaca, obično živi u naseljima i oko kuća 2. (mn) porodica ptica (Ploceidae) iz porodice vrapčarki 3. kratka pjesmica u kojoj se… … Hrvatski jezični portal
farseskno — farsèskno pril. DEFINICIJA na šaljiv način; lakrdijaški, neozbiljno, šaljivo ETIMOLOGIJA vidi farsa … Hrvatski jezični portal
herceg — hèrceg m <V eže, N mn ezi, G ēgā> DEFINICIJA pov. 1. vojn. vođa vojske; vojskovođa, vojvoda 2. visoko dostojanstvo u državi (princeps, dux), po rangu odmah iza kralja (titula u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Bosni) ONOMASTIKA Éro m. os. ime,… … Hrvatski jezični portal
búrka — e ž (ȗ) 1. nav. mn. norčavo vedenje ali govorjenje: izmišljati si burke; predpustne, razposajene burke / pustimo burke! začnimo (govoriti, ravnati) resno; uganjati, zbijati, zganjati burke ∙ burke briti iz vsega, z revežem norčevati se, šaliti… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dovtíp — a m (ȋ) šaljivo, duhovito izražena misel: smejati se dovtipom; delati, pripovedovati dovtipe; napravil je slab dovtip; ekspr. stresali, zbijali so dovtipe na njegov račun; cenen, neslan, robat dovtip; dovtip v komediji ∙ pog. ta dovtip ima že… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
