Konstantin

Konstàntin

DEFINICIJA

1. v.

2. ime dvanaestorice bizantskih careva (3—15. st.), dva grčka kralja (19—20. st.), dvojice papa (8—9. st.), tri škotska kralja (9—10. st.), jednog ruskog kneza (18—19. st.)

3. v. Ćiril (3)

4. I Veliki (o.285—337), rimski car (od 306), izdao Milanski edikt kojim priznaje kršćanstvo, od nekadašnjeg Bizantiona stvorio Konstantinopol i u njega preselio prijestolnicu Rimskoga Carstva, pokrenuo niz reformi

5. V Kopronim bizantski car (741—775), najžešći ikonoklast, počeo protuofenzivu protiv Arapa

6. VII Porfirogenet (905—959), bizantski car od 913, za hrv. povijest važan njegov spis De administrando imperio u kojem govori o seobi Hrvata

7. XI Paleolog (1403—1453), posljednji bizantski car (od 1449), poginuo pri ulasku Osmanlija u Carigrad

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla, uglavnom pravosl.); hip.: Kóce, Kóča, Kója (Kójo), Kȍlja, Kónde, Kȍsta; Kònstanca ž. os. ime

pr.: Kóčo (Osijek), Kȍčić (140, Nova Gradiška, Z Slavonija), Kóić (250, Zadar, Senj, Slavonija), Kojadínović (110, Pakrac, Slavonija), Kojáković (Dubrovnik), Kòjan (Dubrovnik), Kojánović (Nova Gradiška), Kójić (750, Slavonija), Kȏndić (380, Zagreb, Primorje, Slavonija), Konstankíjević (Novska), Konstàntin (Velika Gorica, Korenica), Konstantínović (I Slavonija), Kostáćević, Kostàdin (Duga Resa, Velika Gorica), Kostàdina (Primorje, Istra), Kostadìnov (Karlovac, Rijeka, Varaždin), Kostadínović (450, Slavonija), Kostadinòvskī (Zadar), Kȍstić (990, S Dalmacija, Slavonija), Kȍstov (posvuda), Kȍstović (250, Trogir, sred. Dalmacija)

top. (naselja): Kostadínovac (Križevci, 26 stan.)

ETIMOLOGIJA

lat. Constantinus: koji pripada Constansu ← constans: postojan, stalan, čvrst; jednak