Ćiril

Ćìril

DEFINICIJA

1. v.

2. Aleksandrijski (o.376—444), crkveni pisac, aleksandrijski patrijarh, protivnik nestorijanizma, predsjedavao Efeškom saboru 431.

3. Sv. (Konstantin) (826/827—869), uz brata Metoda, propovjednik kršćanstva u Moravskoj; zajedno su postavili temelje slavenske pismenosti sastavljanjem glagoljskog pisma i prevođenjem crkvenih knjiga; Rim ih proglasio svetima, što je prihvatila i Istočna crkva

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Ćȉrijak, Kìril; hip.: Cèrko, Céro, Číro, Ćíro, Ćúro, Rȋle

pr.: Cȅrjāk (230, Glina, Banovina), Cérković (Čakovec), Čírić (I Slavonija, Šibenik), Čìrijak (S Dalmacija), Čȉrjak (780, Benkovac, S Dalmacija), Čírko (100, Požega, Dalmacija), Čìrkota (Istra), Čùrila (190, Varaždin, Zagorje), Čurílović (Duga Resa, Pokuplje), Čùrjak (Karlovac), Ćírić (470, I Slavonija), Ćirítović (Benkovac), Ćìrjak (Primorje), Ćìrković (100, Vukovar, Dalmacija), Ćírović, Ćúrić (1470, Slavonija), Ćurílović (Duga Resa), Ćúrko (300, Zadar, Istra), Ćùrkov (Kaštela), Ćúrković (1360, sred. i S Dalmacija), Kírić (210, Međimurje, Zagorje), Kirílović (Virovitica), Kirjáković, Kuràica (Knin), Kùraja (Slavonija), Kuràjica (Split, Dubrovnik), Kùrak (Kutina), Kurálić (Dubrovnik), Kùrel (Baranja), Kurélac (100, Ogulin), Kùrelić (190, Rab, Rijeka), Kurélović (Pazin), Kúrīć (140, Zadar), Kùrilić (280, Pag, Primorje), Kùrilj (150, J i sred. Dalmacija), Kȕrjāk (200, Zagreb, Pakrac, Banovina), Kurjáković (130, Slavonija)

top.: Ćùrilovo pȍlje (Konavli), Kurílovec (Zagorje), Kȕrjak bȑdo (Lika) itd.

ETIMOLOGIJA

grč. Kýrillos ← kýrios: gospodar