kruh

krȕh m <V krȕše, N mn krùhovi>

DEFINICIJA

1. uskislo pečeno tijesto [crni kruh; bijeli kruh; raženi kruh; kukuruzni kruh]; kruv

2. pren. a. hrana b. ono od čega čovjek živi [nemati ni za kruh]

FRAZEOLOGIJA

bez ruha i kruha bez ičega, nemati ništa;

doći do (svoga) kruha steći zanat, zanimanje, postati samostalan u izdržavanju;

gdje je kruha nema gladi gdje je vode nema žeđi posl. ne treba se previše bojati neimaštine, čovjek se može zadovoljiti s malim;

ići trbuhom za kruhom u nuždi ići po svijetu, tražiti posla gdje ga ima;

izgubiti kruh izgubiti posao;

(jesti) krvav kruh jako se mučiti u životu;

(potreban) kao komad kruha jako potreban, prijeko potreban;

(dobar) kao kruh jako dobar (za osobu);

(biti) na bijelom kruhu (hljebu) 1. proživljavati posljednje dane, približavati se smrti ili propasti (prema običaju u Turskom Carstvu da se osuđeniku na smrt uz posljednji obrok posluži bijeli kruh) 2. nakn. shv. živjeti vrlo dobro, uživati privilegije;

(živjeti) na kruhu i vodi vrlo skromno i siromašno (živjeti);

(živjeti) o (samom, suhu) kruhu vrlo oskudno živjeti;

(radim) samo za koricu kruha (radim) samo za hranu, za najnužnije;

kruh sa sedam kora vrlo težak život u nekom zanimanju, težak i nezahvalan posao

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Krùhak (170, Zagreb, Zagorje), Krùhan (Sisak, Samobor), Krùhek (Zlatar Bistrica, Zagreb), Krùhin (Dugo Selo), Kruhobérec (140, Ivanec), Krúhonja (Zagreb), Krȕhović (Glina, Banovina, Pokuplje), Krȕh Vȗk (Moslavina), Krùščić (Vinkovci, Obrovac, Split), Krùšec (270, Ludbreg, Zagorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. kruxъ: šnita (rus. krux, polj. kruch) ≃ lit. krušti: udarati ← ie. *krow- (grč. kroúein: udarati)