- krug
- krȗg m <N mn krȕgovi>DEFINICIJA1. mat. dio ravnine omeđen kružnicom, skup svih točaka u ravnini kojima udaljenost od zadane točke (centra) nije veća od zadanog broja (radijusa)2. zatvoren, ograničen prostor gdje se odvija neki skupni život (tvornice, zatvora itd.)3. pren. zajednica ljudi [prihvatiti koga u krugu ljudi]4. ono što ima oblik kruga ili kružnice5. razg. kružnica6. ono što se održava u nizu, dio neke trajnije cjeline u radu, pregovorima, dogovaranjima i sl. [prvi krug pregovora; ženevski krug pregovora]7. rel. općenito simbol vječnosti i neprekidna postojanja; kružnica, prsten8. (Krugovi) (mn) kulturno-književni mjesečnik (1952—1958) prve poslijeratne generacije hrv. pisaca (»krugovaši«) koja se udaljila od tzv. socijalističkog realizma i otvorila puteve za više slobodoumno-modernih smjerova u hrv. poeziji, prozi i esejisticiSINTAGMAMjesečev krug, v. kolobar;počasni krug sport krug koji sportaš pobjednik trči oko igrališta nakon natjecanja (ob. atletičar trkač);polarni krug polarnik; stožernik;začarani (zatvoreni) krug razg. situacija iz koje nema izlaza; circulus vitiosusFRAZEOLOGIJAvrtjeti se u krugu ostajati uvijek na istomeONOMASTIKApr. (uglavnom etnici i nadimačka): Krȏg (460, Zagorje), Kružíčević (110, Split, Omiš), Krúžić (510, Rijeka, Gorski kotar, Primorje), Krùžljāk (Županja)top.: Krùgljāk (oronim); (naselja): Krúge (Donji Lapac, 130. stan.)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. krǫgъ (rus. krug, polj. krąg) ≃ stengl. hring: prsten
Hrvatski jezični portal. 2014.