krasnorječiv
Look at other dictionaries:
krasnorjèčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji upotrebljava lijepe riječi i zna se izražavati tako da uljepšava ili prikriva pravo stanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krasnorječivost — krasnorjèčivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina ili postupak onoga koji je krasnorječiv; krasnorječje ETIMOLOGIJA vidi krasnorječiv … Hrvatski jezični portal
blagorjèčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krasnorjèčivōst — ž osobina ili postupak onoga koji je krasnorječiv; krasnorječje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zlatòust — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. knjiš. koji divno govori; blagoglagoljiv, krasnorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorječiv — blagorjèčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv ETIMOLOGIJA v. blag + v. riječ … Hrvatski jezični portal
krasnorječje — krasnòrjēčje sr DEFINICIJA v. krasnorječivost ETIMOLOGIJA vidi krasnorječiv … Hrvatski jezični portal
zlatoust — zlatòust prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. knjiš. koji divno govori; blagoglagoljiv, krasnorječiv ETIMOLOGIJA zlato + v. usta … Hrvatski jezični portal
