krasan

krȃsan prid. <odr. -snī>

DEFINICIJA

1. koji je iznimne ljepote [krasan glas]; divan, lijep

2. koji je ugodan [krasan provod]

3. koji je izvrstan [krasan primjerak; krasan tekst]

ONOMASTIKA

Kràsimir, Kràsnomīr m. os. imena (narodna), rij. zast.; hip.: Kráso; Kràsimira ž. os. ime

pr.: Krásić (230, Drniš), Kràsnec (Županja), Krȁsnić (260, Bjelovar, Pokuplje), Krȁsnīk (Vukovar, v. i hrast), Kràsojević (Krasójević) (Split, Rijeka)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. krasa: ljepota (rus. krasá, polj. krasa) ≃ stnord. hrós: slava