krnj

krnj
kȑnj prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
1. kojemu je dio odbijen, oštećen [krnji zub]
2. koji je ostao nedovršen [krnji tekst]; nepotpun
SINTAGMA
krnja rečenica gram. rečenica bez izrečenog konstitutivnog dijela (subjekta ili predikata);
krnji parlament parlament koji nije u potpunom sastavu;
krnji stožac mat. stožac koji nema vrh
ONOMASTIKA
os. imena (zaštitna, profilaktička): Kr̀neta, Kŕnjo
pr. (nadimačka ili od imena): Kèrnjak (Međimurje, Našice), Kr̀nač (Vukovar), Krnájac (Vukovar), Kr̀neta (530, Knin, S Dalmacija, Lika), Kr̀netić (160, Zagreb, Opatija, Slavonija), Kr̀nežić (160, Jastrebarsko, Pokuplje), Kr̀nic (210, Sisak, Banovina), Kŕnić (1120, Šibenik, sred. Dalmacija, Banovina), Kŕnjac (sred. Dalmacija), Kr̀njača (Sinj), Krnjáić (640, Banovina), Krnjája (Obrovac, Banovina), Krnjájić (270, Banovina), Kr̀njāk (530, Međimurje, Podravina, Prigorje), Kr̀njašić (Koprivnica), Kr̀njeta (120, Banovina, Kordun), Kŕnjević (Sisak, Ivanić Grad), Kŕnjić (190, Križevci, I Slavonija)
mikrotop.: Kȓnjā jéla (Knin), Kr̀njača (potok, Bjelovar), Krnjájajc (potok, Slatina), Kr̀njājskī pòtok (Petrinja), Krnjákovvȓh (Lika), Kŕnjevac (Požega), Kȓnjī kȁmēn (Dubrovnik)
ETIMOLOGIJA
prasl. *kъrnъ: kratak, odrezan (rus. kórnyj: kratak, češ. krniti: izrezati), latv. kurns: gluh ≃ skr. kīrṇas: ozlijeđen

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • okrnjiti — okŕnjiti (što) svrš. <prez. òkr̄njīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkr̄njen> DEFINICIJA malo odlomiti, odvojiti dio od cjeline, tako da ostane krnj, oštećen, učiniti krnjim ETIMOLOGIJA o (b) + v. krnj …   Hrvatski jezični portal

  • krnjav — kȑnjav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ima krnju, koji ima rupu od truljenja, koji je krnj [krnjav zub] 2. koji je udarcem ili dužom uporabom oštećen, ob. na rubovima ili bridovima [krnjava čaša; krnjav lončić]; otkrhnut ETIMOLOGIJA vidi… …   Hrvatski jezični portal

  • elìpsast — prid. 〈odr. ī〉 koji ima osobine elipse: a. {{001f}}koji je jajolik; ovalan, eliptičan b. {{001f}}koji je sažet; skraćen, krnj ∆ {{001f}}∼e galaktike astron. poseban oblik galaktika, sastoje se od starih crvenih zvijezda i sadrže vrlo malo… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȑnjav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima krnju, koji ima rupu od truljenja, koji je krnj [∼ zub] 2. {{001f}}koji je udarcem ili dužom uporabom oštećen, ob. na rubovima ili bridovima [∼a čaša; ∼ lončić]; otkrhnut …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • okŕnjiti — (što) svrš. 〈prez. òkr̄njīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkr̄njen〉 malo odlomiti, odvojiti dio od cjeline, tako da ostane krnj, oštećen, učiniti krnjim …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • polòvičan — prid. 〈odr. čnī〉 koji je nepotpun, suzdržan, napola obavljen, krnj [∼ uspjeh] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • škȑbav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}oštećen, krnj (o zubu) 2. {{001f}}koji ima okrnjene ili prorijeđene zube, koji je bez zuba ili bez kojeg zuba (o čovjeku i životinji); krezav, krezub …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skrnaviti — skrnáviti (što) nesvrš. <prez. skr̀nāvīm, pril. sad. vēći, gl. im. vljēnje> DEFINICIJA nagrđivati, uništavati, ponižavati nešto uzvišeno ili sveto, činiti svetogrđe [skrnaviti grobove] ETIMOLOGIJA s (a) + v. krnaviti, krnj …   Hrvatski jezični portal

  • škrbav — škȑbav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. oštećen, krnj (o zubu) 2. koji ima okrnjene ili prorijeđene zube, koji je bez zuba ili bez kojeg zuba (o čovjeku i životinji); krezav, krezub ETIMOLOGIJA vidi škrba …   Hrvatski jezični portal

  • štrb — štȓb prid. <odr. ī> DEFINICIJA zast. krnj, kljast, nepotpun ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Štŕbac (1480, Knin, S Dalmacija, Zagreb, Dvor, Osijek), Štȑbāk (Podravska Slatina, Zagreb), Štȑbān (Zagreb, Novska, Ivanić Grad), Štŕbe (Dubrovnik,… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”