- kapa
- kȁpa2 ž <G mn kȃpā>DEFINICIJA1. pokrivalo za glavu bez oboda (sa štitnikom za oči ili uši i bez njega) [nositi kapu; staviti kapu; skinuti kapu]2. pren. ono što pokriva, vrh čega [kapa motora; kapa dopuštene potrošnje]3. term. gornja granica čega, ob. donesena odlukom ili dogovorom (potrošnje, odobrenih novčanih sredstava i sl.)FRAZEOLOGIJAdavati šakom i kapom davati neštedimice, obilno;doći pod kapu (čiju, čega) biti osiguran čijom službenom zaštitom ili načinom financiranja;doći s kapom u ruci doći u prošnju, prositi, moliti milost (zajmove, kredite, olakšice itd.);kapu dolje! svaka čast, odobravanje, priznanje;nakriviti kapu biti potpuno zadovoljan i bezbrižan (u kakvoj situaciji), nakon što se nešto sredilo, nakon obavljena posla i sl.;pod kapom nebeskom 1. na svijetu 2. pod bogom, v. Bog ;puna mi je kapa svega mi je dosta;skinuti kapu 1. rukom otkriti glavu 2. pren. odobriti, odati priznanje za što;skrojiti kapu (komu) na svoju ruku odrediti granicu čijih interesa, prava i sl.;vašar budali kapu kupuje nesamostalan čovjek često ispada budala i ne donosi dobre odluke, ne treba stalno raditi kako drugi kažu bez sposobnosti da se donesu samostalne odluke;vjetar tjerati kapom precjenjivati se, raditi besmislenoONOMASTIKApr. (prema zanimanju i nadimačka): Bilòkapić (Bilokàpić) (440, Sinj 260, sred. Dalmacija), Bjelòkapić (Našice, Slavonija), Kȁpa (Trogir), Kápac (200, Kordun, Banovina), Kȁpičić (Karlovac, Pula), Kápić (140, sred. Dalmacija, Podravina, Lika), Káponja (Zagorje)ETIMOLOGIJAtal. cappa
Hrvatski jezični portal. 2014.