pametan

pȁmetan prid. <odr. -tnī>

DEFINICIJA

1. a. koji ima pameti, koji ima sposobnost rasuđivanja; razborit, mudar, oštrouman, pronicav b. koji je misaono bogat [pametna knjiga] c. koji je prosvijećen, obrazovan

2. koji je stvoren pameću, koji svjedoči o sposobnosti rasuđivanja, mudrosti [pametna stvar]

FRAZEOLOGIJA

baš si pametan! iron. baš si lud;

čovjek nije pametan (u zn. uopćenog subjekta) teško je naći rješenje, teško se je odlučiti (teško se je čovjeku odlučiti);

ni pametnu teci, ni ludu ostavi posl. ne pomaži onomu kojemu tvoja pomoć nije potrebna ili mu ne može koristiti;

nisam pametan ne nalazim rješenje, teško mi se odlučiti za što između dvije ili više mogućnosti, teško mi je reći što je bolje, nije mi u ovim okolnostima lako ocijeniti što je korisnije ili svrsishodnije;

pametniji popušta ne treba biti tvrdoglav

ETIMOLOGIJA

vidi pamet